Pregled novosti

UZ MEĐUNARODNI DAN PREVOĐENJA (30. rujna 2016.)

Kada se ovako okupljamo u društvu da nešto proslavimo ili dogovorimo neku akciju, samo se ponekad prisjetimo početaka djelovanja društva prevodilaca, ovakvog kakvo je danas. Naše je društvo zapravo počelo kao ogranak Društva hrvatskih književnika, odnosno tada Društva književnika Hrvatske; to je djetešce pomalo raslo i osamostalilo se. Upravni odbor sastajao se u uredu Društva sve dok nismo, kao i  još neke umjetničke udruge, dobili naš današnji prostor u Ilici.

To je bilo i doba početka novih tehnika – neko se vrijeme (danas zaista zvuči nevjerojatno) prijevod s kompjutora plaćao skoro dvostruko više od strojopisne verzije. Prijevodi bi se slagali, korigirali i tiskali u tiskarama (moram spomenuti da sam već tada bila po zlu poznata – znala sam doći u tiskaru i mijenjati nešto u tekstu uz pomoć slagara i morala sam se izvlačiti silno pristojnim nastupom).

Danas kad slavimo Međunarodni dan prevođenja (to zbilja lijepo zvuči) čini se da moramo proslaviti to što se s našim malim ali hrabrim četicama naoružanim beskrajnim strpljenjem, ljubavlju prema književnosti, svom jeziku i jeziku s koga prevodimo, možemo ravnopravno uključiti u proslavu toga dana.

Prevodilac je suočen s nizom izazova. Preuzima veliku odgovornost; on mora nametnuti vlastite kriterije koji vrijede za svaku vrst književnosti koju prevodi i na taj način neprestano podizati ljestvicu kvalitete.

Naravno da svaki prevodilac želi pokazati svoje umijeće na vrhunskim djelima svjetske književnosti. Ako ima sreće, prije ili kasnije pružit će mu se prilika da prevede ili nekog klasika, ili suvremenika koji je privukao i privlači pozornost svjetske čitalačke publike i kritike. To je dakako i posebna čast i sreća i priznanje za dotadašnji naporan rad.

Ipak zato nećemo prezreti knjige koje možda ne zadovoljavaju najstrože literarne kriterije ali u nekom trenutku mogu pobuditi veliko zanimanje čitatelja. Te knjige postaju bestseleri, o njima se raspravlja u društvu, ponekad se poklanjaju prijateljima.

Prevodilac u takvim slučajevima mora biti svjestan velike odgovornosti; iako to djelo možda ne bi bilo njegov prvi izbor i prva preporuka, on i u tom slučaju prijevodu mora pristupiti krajnje savjesno i ozbiljno. Svaku knjigu treba prevoditi kao da je riječ o klasiku. Nema nevažnog prijevoda!

Svim članicama i članovima našeg Društva i svim ljubiteljima književnosti želimo još jednom sve najbolje povodom Međunarodnog dana prevođenja.

                26. rujna 2016.                                                                                                  Nada Šoljan