Pregled novosti

Nadežda Čačinovič rođena je 1947. godine u Budimpešti. Obrazovala se u nekoliko europskih gradova. Studij filozofije i komparativne književnosti završila je u Ljubljani, a doktorat iz filozofije obranila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje se 1976. godine zapošljava i radi sve do umirovljenja. Jedna je od osnivačica Centra za ženske studije u Zagrebu (1995.), a u razdoblju od 2009. do 2017. godine obnašala je funkciju predsjednice Hrvatskog centra PEN-a. Prevela je niz važnih filozofskih djela s engleskog i njemačkog jezika. Autorica je sljedećih knjiga: Subjekt kritičke teorije (Zagreb, 1980), Pisanje i mišljenje (Zagreb, 1981.), Estetika njemačke romantike (Zagreb, 1887.), Estetika(Zagreb, 1988.), Ogled o pismenosti (Zagreb, 1994.) U ženskom ključu (Zagreb, 2001.), Doba slika u teoriji mediologije (Zagreb, 2001.), Parvulla aesthetica (Zagreb, 2004.), Vodič kroz svjetsku književnost za inteligentnu ženu (Zagreb, 2007.), Zašto čitati filozofe (Zagreb, 2009), Uvod u filozofiju književnosti (Zagreb, 2017.). Uredila je zbornik Žene i filozofija (Zagreb, 2006).

Razgovor vodila: Paula Ćaćić

1. Možete li izdvojiti neke od prijevoda iz Vašeg bogatog prevoditeljskog opusa koji su Vam bili posebno izazovni, ili neke za koje Vam je iznimno drago da ste ih upravo Vi preveli? Postoji li i neki prijevod koji Vam nije ostao u najboljem sjećanju?

Još uvijek mi je najdraži prvi veliki prijevod, Dijalektika prosvjetiteljstva Horkheimera i Adorna. Ta je knjiga obilježila sav moj teorijski rad, ali ujedno je i prvi korak mojega usvajanja hrvatskoga književnoga jezika, ma koliko to neobično zvučalo. Od kako sam progovorila govorila sam na više jezika, mnogojezičnost mi je bila prirodna: ali među tim jezicima nije bio hrvatski, pisanje na hrvatskom jeziku, pa onda i prevođenje, bile su svjesne odluke u koje sam uložila veliki napor, ali sam i uživala u tako svjesnom korištenju svake riječi…Nemam nekih loših uspomena, ali mi je žao što nisam mogla dovršiti prijevod Hegelovih Predavanja iz estetike , izdavač je prekinuo projekt nakon drugog toma.

2. U čemu su najveće razlike prevođenja danas i prevođenja onda kada ste Vi počinjali svoj prevoditeljski rad? Kako je bilo prevoditi bez pomoći interneta? Je li se s vremenom promijenio i način na koji Vi prevodite? Služite li se novim tehnologijama ili ste ostali vjerni rukopisima i ukoričenim rječnicima i enciklopedijama?

Promjene su nevjerojatne. Moji su prvi prijevodi nastali na najobičnijem pisaćem stroju, svaki je popravak tražio složene postupke ili čak ponavljanje stranice. A naravno da se služim svime što mi može pomoći da dođem do informacije. Nisam, naravno, izbacila bezbrojne rječnike i priručnike, no oni su sada stvar dodatnoga uživanja. Mislim da mogućnost stalnog revidiranja diže razinu prevođenja – premda je očito ne koriste svi. Jako me ljuti kada se netko ne potrudi saznati osnovne podatke: promaši spol osobe, ne shvaća o kojoj se instituciji radi i tako dalje.

3. Kakvo je Vaše mišljenje o komunikaciji autora i prevoditelja – je li takav kontakt potreban (ako se radi o živućim autorima)? Jeste li bili u situaciji u kojoj ste poznavali autora i je li to na neki način utjecalo na Vaš odnos prema prijevodu?

Nisam prevodila mnogo živućih autora, ali sam na gotovo smiješan način održavala osjećaj da sam u kontaktu s autorom – da imam izravan uvid u ono što misle, premda ne uvijek i dobro rješenje za prijevod. Prevodila sam mladog kolegu filozofa, no on je bio i previše uljudan i nije smatrao da može nešto prigovoriti ili objasniti. Mislim da je kontakt koristan za objašnjavanje toga „što je autor htio reći“, pogotovo kada se jezici i kulture jako razlikuju.

4. Iza vas su brojni prijevodi filozofskih djela. Koji su neki od izazova prijevoda takvih tekstova? Koliko vam je bilo zahtjevno prilagoditi jezik pojedinih filozofa hrvatskom čitateljstvu?

Prevodila sam uglavnom filozofske tekstove jer sam mislila da tu imam potrebna znanja. Što se tiče prilagođavanja hrvatskome čitatelju, mislim da zastupam onu teoriju prevođenja koja smatra da razlika spram jezičnih navika jezika na koji se prevodi smije ostati: da na hrvatskom jeziku ugošćujemo neku misao koja se i razlikuje. To je naravno stvar procjene, ne želim da rezultat bude nečitljiv i nakaradan.

5. Čitate li prijevode mlađih generacija? Primjećujete li nešto u čemu mlađe generacije često griješe? Što mislite koje su prednosti, a koji nedostaci rada mlađih prevoditelja (možda i u usporedbi sa starijim generacijama)? Biste li novopečenim književnim prevoditeljima mogli uputiti nekoliko rečenica kojima biste saželi ono čime se vodite kada prevodite neko djelo?

Čitam nove prijevode već zbog toga što stalno učim hrvatski jezik, što ga i dalje želim osvojiti-usvojiti. Znate i sami da je raspon kvalitete velik, ali standard je sve bolji. Moj savjet je da trebate imati jasnu predodžbu o prirodi djela i kako ga najbolje predstaviti. Ne morate nužno tražiti dijalektalne ekvivalente koji djeluju neprirodno kada knjiga očito nije nastala u Hrvatskoj i narušava središnju istinu predloška. Inače imam samo uobičajene savjete: pratiti suvremeno stanje jezika s kojega prevodite u medijima i u svemu na što možete naići.