Pregled novosti

Obrazloženje Godišnje nagrade "Josip Tabak" Društva hrvatskih književnih prevodilaca Petri Matić za najbolji prijevod stripa u 2023. godini

Manu Larcenet, Grupna terapija (Thérapie de groupe, 2020-2022)

Činjenica da DHKP danas prvi put dodjeljuje godišnju nagradu za strip mogla bi sugerirati da se strip, s prevoditeljskog aspekta, nije još izborio za status kakav uživaju drugi žanrovi. Ovo je međutim savršena prilika da se to počne ispravljati. S jedne strane imamo poprilično zahtjevan predložak koji, takoreći, vozi bjesomučan slalom kroz raznorazne žanrove i izražajne registre; a s druge prevoditeljicu koja je sposobna baš nimalo ne zaostati za tempom koji je postavio autor.

Manu Larcenet, rođen 1969, jedna je od najvećih zvijezda europskog stripa u 21. stoljeću. Nakon što je u prethodnim desetljećima stvorio vrlo bogat opus, vjerojatno je bilo neizbježno da upadne u stvaralačku krizu. Kako se iz nje izvukao? Stvorio je autorefleksivno remek-djelo koje se bavi upravo tom krizom i, paradoksalno, samo sobom opovrgava da je ikakve krize i bilo. U tri albuma Grupne terapije, serijala objavljivanog od 2020. do 2022, kao da je proputovao kroz vlastitu podsvijest bilježeći sve na što naiđe: u tekstualnom dijelu, koji nas ovdje zanima (a teksta je u stripu podosta), skače s krajnje razigranog na sasvim "utegnut" izričaj – da bismo uvjerljivo prenijeli odnose s obitelji, dovoljno je zapisati svakodnevne razgovore kod kuće, ali uvjerljiva šala koja uključuje Nietzschea ili Cézannea mora se temeljiti na "pozadinskom znanju".

Evo primjera, neozbiljno ozbiljnog: autoru se na vratima pojavi Cézanne, jer se valjda u "cloudu" umjetnikâ pročulo da mu ne ide, da pogleda njegova "platna" i ponudi mu neki dobar savjet. Larcenet mu pruži stranicu stripa, Cézanne zbunjeno pita "Šta je ovo?", a Larcenet odgovara "To je, ajmo reći, suptilna mješavina crteža i teksta, vješto artikulirana oko narativne linije u sukcesivnim sekvencama". Potom ga Cézanne stane mlatiti držeći mu predavanje iz povijesti umjetnosti.

Na osnovi rečenog bit će jasno s kakvim se zadatkom suočila prevoditeljica, uz dodatno ograničenje, tipično za strip, a za koje joj je dobar trening svakako bilo prevođenje titlova: prijevodu je u stripu nametnuto prostorno ograničenje. Autor se našali jednom riječju i vi to naprosto morate prevesti jednom riječju, jer za više od toga u oblačiću nema mjesta! Iz stranice u stranicu Petra Matić potvrđuje da je tome potpuno dorasla, i itekako se osjeti da čitamo prijevod napravljen s istinskim uživanjem.

Nije li dakle sve na svome mjestu kada godišnju nagradu za prijevod stripa dodijelimo virtuoznom prijevodu virtuoznog originala? Obećao sam da će mi ton biti neuštogljen i da se neću razbacivati laudacijama, pa ću završiti s tim pridjevom, najjačim kojeg sam se dosjetio – virtuozno.

Damjan Lalović