Pregled novosti

Josip Tabak (rođen 1912. godine u Sarajevu) književnim se prevođenjem bavio od pedesetih godina dvadesetoga stoljeća. U tom je polustoljetnom razdoblju, preveo oko osamdeset vrijednih proznih, klasičnih i modernih djela s niza germanskih i romanskih jezika. Njegove su ga rijetko razgranate jezične kompetencije (Tabak bijaše znalcem petnaest, dvadeset jezika, tvrdeći svejednako da još nije naučio niti hrvatski) vodile kako prema pristupu takozvanim 'velikim književnostima' (engleskoj, francuskoj, španjolskoj), tako i prema upoznavanju književnih tradicija manjega međunarodnog odjeka. Stoga je hrvatska kultura njegovim predanim zalaganjem dobila prve, potpunije ili pak adekvatnije verzije npr. Melvilleova Moby Dicka, Daudetovih Priča iz mog mlina, De Amicisova Srca i Andersenovih Priča i bajki; pa A. Francea, J. Perraulta i J. Londona, ali i proširila svoje obzore i obuhvate djelima iz portugalske, nizozemske, flamanske, norveške i brazilske književnosti, što ih je Tabak velikim dijelom samostalno otkrivao.Osobit je odnos Josipa Tabaka prema Cervantesovu remek-djelu Don Quijote i njegovu hrvatskom prijevodu iz pera Ise Velikanovića. Ne želeći hrvatsku kulturu lišiti povijesnog pamćenja u kojemu će prvi prijevod Don Quijotea uvijek imati svoje zasluženo mjesto, Tabak je prijevod desetljećima korigirao, redigirao, nadopunjavao i popraćivao sve bogatijim bilješkama, rezultatima svojega književno- i jezičnoistraživačkog rada, sve dok nedavno nije taj napor zaključio, objavivši verziju za koju je danas teško zamisliti da bi u hrvatskom prevodilaštvu ikada mogla biti nadmašena.Također valja istaknuti Tabakov rad u skupini književnika i bibličara zaslužnoj za izdanje Biblije iz 1968. godine, u kojoj je upravo on bio zadužen za usporedbu s hebrejskim originalom.Međutim, iako je razvedenost Tabakovih jezičnih kompetencija upravo impresivna, jednako je tako vrijedno i leksičko i sintaktičko bogatstvo hrvatskog jezika u njegovim prijevodima, te stilska i žanrovska primjerenost prenošenja pojedinih autorskih izričaja na hrvatski. Naime, Tabak je umijevao naći odgovarajuće korelative za suvremeni kolokvijalni i za starinski, patinirani i stilizirani govor, a osobito je bio nadahnut kad je trebalo evocirati mitske i arhetipske situacije. Mnogi njegovi prijevodi dali su našoj književnoj praksi jedva slućene protege izražajnosti, a mnogi, kojima je podario književni dignitet po kojemu mogu uživati status sumjerljiv izvorniku, nametnuli su se poput standarda o koje se mora odmjeravati već nekoliko generacija hrvatskih književnih prevodilaca.Prevoditeljska struka Josipu Tabaku duguje zahvalnost i zbog niza komentara, kritika i napisa u kojima je javno branio njezinu čast. Hrvatska kultura isto mu duguje zbog jezičnog blaga, uvijek njegovana u suradnji sa životnom družicom Blagom Aviani, te književnih poticaja koje joj je trajno ostavio u naslijeđe.Iva Grgić