Vanda Mikšić REDOVAN ČLAN

 Životopis

Vanda Mikšić rođena je 9. lipnja 1972. u Šibeniku. Diplomirala je talijanski i francuski jezik s književnošću na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a poslijediplomski studij završila na Université Libre de Bruxelles, doktoriravši na temu tišina u jeziku i poeziji Stéphanea Mallarméa. Živjela u Bruxellesu i Parizu, a danas živi u Zagrebu. Radi kao izvanredni profesor na Sveučilištu u Zadru, suradnica je Centra za knjigu, jedna od urednica biblioteke Domaine croate/Poesie pri izdavačkoj kući L'Ollave, te časopisa za knjigu Tema.

S talijanskog jezika prevodila Agambena, Baricca, Calvina, De Lucu, Eca, Pasolinija, a s francuskog Attalija, Barthesa, Baudrillarda, Bretona, Ciorana, Derridaa, Echenoza, Foucaulta, Kunderu, Morina, Pereca, Queneaua, Viana, kao i niz frankofonih pjesnika. Na francuski je prevela Maroevićevu antologiju Uskličnici (Points d´exclamation), dvije knjige odabranih pjesama Slavka Mihalića Examen du silence i Le Jardin aux pommes noires, s Martinom Kramer zbirku pjesama Branka Čegeca Lune pleine a Istanbul, s Brankicom Radić uredila i prevela dvojezične knjige Mars poetica i Nitko ne govori hrvatski / Personne ne parle croate, kao i knjige pjesama Zvonimira Mrkonjića Table des matieres (s Martinom Kramer i Brankicom Radić) Miroslava Mićanovića Virgule d'été (s Brankicom Radić), te Jure Kaštelana Berceuse des couteaux

Prevodi i filmove te scenarije (na hrvatski i francuski jezik).

Za prijevod Uskličnika DHK joj je 2004. godine dodijelio nagradu Davidias. Društvo hrvatskih književnih prevodilaca nagradilo ju je 2008. za najbolji prijevod nefikcionalne proze (Michel Meyer: Povijest retorike), a 2015. godine njezin je prijevod romana Georgesa Pereca Život način uporabe dobio nagradu Iso Velikanović za najbolji prijevod u 2014. godini. Ministarstvo kulture Republike Francuske odlikovalo ju je ordenom viteza reda književnosti i umjetnosti.

Godine 2011. objavila je knjigu eseja Interpretacija i prijevodOd potrage za poetičkim učincima do poetike prevođenja. Koautorica je dvaju zbornika sa znanstvenih skupova, te jednog tematskog broja Književne smotre posvećenog belgijskoj frankogfonskoj književnosti. Autorica je niza znanstvenih i stručnih članaka.

Poeziju objavljuje u domaćoj i stranoj periodici. Godine 2001. pohvaljena na natječaju Goranovo proljeće za mlade pjesnike. Krajem 2012. izašla joj je prva zbirka pjesama Diši kroz masku, diši normalno, 2015. objavljena joj je i knjiga poetskih proza Fragmenti o bacanju kamena, a 2019. pjesnička zbirka Moglo bi sve biti. U Francuskoj su joj objavljene zbirke Sels (L'Ollave, 2015), Ce temps, le notre (Al Manar, 2015) i Fragments sur (Pleine page, 2016) u prijevodu Martine Kramer i Brankice Radić, knjiga umjetnika Vaisseaux / Žile (Voltije, 2016) s Andréom Jolivetom, i Des transports (Lanskine, 2019) sa Jeanom de Breyneom. Na makedonskom joj je objavljena knjiga Ronenje (preveo Slave Gjorgjo Dimoski, PNV Publikacii, Skopje, 2019).

 Bibliografija

 Jezici

francuski  hrvatski hrvatski  francuski hrvatski  talijanski talijanski  hrvatski

Kontakt