Pregled novosti

Godišnja skupština Društva hrvatskih književnih prevodilaca održana je u petak 25. rujna 2020. godine.

Nakon radnoga dijela skupštine na kojemu je podnesen izvještaj o radu Društva u protekloj godini, najavljene aktivnosti u idućoj godini te izabrana nova upravna tijela za razdoblje 2020-2022., dodijeljene su nagrade za najbolje prijevode u protekloj godini te Nagrada Josip Tabak za životno djelo.

Nagrada za životno djelo dodijeljena je Tonku Maroeviću, dok su nagrade za najbolje prijevode u protekloj godini dodijeljene Daliboru Blažini za prijevod proznoga djela Nezasitnost S. I. Witkiewicza, Zrinki Blažević za prijevod poezije Dva stoljeća uplakane Hrvatske P. Rittera Vitezovića  te Andyju Jelčiću za prijevod publicistike Prvi svjetski rat i kraj Habsburške Monarhije 1914-1918. M. Rauchensteinera.

Godišnja skupština održana je pet dana prije spomendana sv. Jeronima, 30. rujna koji se u mnogim zemljama diljem svijeta od 1991. obilježava kao Međunarodni dan prevodilaca. Tim povodom poruku je uputio član Upravnoga odbora DHKP-a  Sead Muhamedagić: 

Spomendan sv. Jeronima (30. rujna) u mnogim se zemljama širom svijeta od 1991. godine

naovamo obilježava kao Međunarodni dan prevodilaca. Na tzv. zanatsko-tehničkoj razini

postoje između književnog prevođenja i ostalih oblika široko razgranata prevodilaštva

stanovite dodirne točke. Svi samozatajni poslenici koji se predano i savjesno bave ovim

odgovornim radom sve su svjesniji nepobitne činjenice da se bez raznovrsnih prevodilačkih

usluga i uradaka suvremeni život ne može ni zamisliti. Stoga je ovaj svečani dan u najširem

smislu riječi blagdan svih prevodilaca.

Društvo hrvatskih književnih prevodilaca (DHKP) želi ovaj dan usaditi u svijest šire

javnosti. Prigodna glosa koju upravo čitate nošena je težnjom da se sažeto preciziraju

pojedini aspekti književnog prevođenja. Postupno prelazeći u dobru tradiciju, ona utire put

nastajanju šarolika niza varijacija na temu s naglašenim provodnim motivima u kojima se

razvidno zrcali smisao našega stvaralačkog djelovanja na hrvatskom kulturnom obzorju.

Ovogodišnjom porukom podsjećamo kulturnu javnost da se 21. kolovoza ove godine

navršilo osamdeset godina od smrti Ise Velikanovića, prvoga hrvatskog profesionalnog

književnog prevodioca. Iako je napisao nekoliko kazališno zanimljivih komedija i satira te

književno vrijednih humorističnih novela, Velikanović je, prevodeći sa španjolskog, ruskog,

francuskog, engleskog i njemačkog jezika, stvorio pozamašan prevodilački opus, čime je

trajno obogatio hrvatski prijevodni korpus svjetske književnosti, izdigavši prevodilaštvo koje

nas nepunih sedam desetljeća okuplja u ovoj strukovno-umjetničkoj udruzi na svagda

zahtjevnu, svejednako željkovanu umjetničku razinu. Prestižna književna nagrada koju je

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske pod Velikanovićevim imenom ustanovilo 2005.

godine samo donekle štiti njegovo ime od zaborava. Ova za našu književno-prevodilačku

samobitnost itekako značajna obljetnica neće za razliku od prošlogodišnje 150. obljetnice

rođenja ostati nezapažena. 1. listopada u Hrvatskom državnom arhivu s početkom u 15,00

sati priređujemo poludnevni književno-prevodilački skup na kojemu će o Velikanovićevu

prevodilačkom opusu govoriti Andy Jelčić, Tomislav Brlek, Lea Kovacs i Ivana Lončar. Na

taj način počinjemo ispravljati golemu nepravdu zanemarivanja našega uzornog predšasnika.

Intenzivnije kritičko bavljenje njegovim, neumoljivim zubom vremena načetim prijevodima

pomoći će nam da dublje uronimo u suptilnu slojevitost našega vlastitog prevodilačkog i

književno-umjetničkog identiteta.

Premda su intenzivna nastojanja DHKP-a glede svraćanja pozornosti šire javnosti na

raznorodne aspekte našega prevodilačkog tubitka već urodila hvalevrijednim plodovima, ne

smijemo se na tom planu nipošto umoriti. S teškim posljedicama još uvijek aktualne

pandemije i nemiloga proljetnog zagrebačkog potresa još dugo ćemo se nositi. S obzirom na

to ne treba kriti zadovoljstvo visokim stupnjem nedavno pookazane solidarnosti koja ovih

dana struji među članstvom naše strukovno-umjetničke udruge u nastojanju da se onima

kojima je to potrebno u granicama naših mogućnosti pruži nužna pomoć.

I na kraju ove poruke zrcali se ponos i radost svih nas što se i ove godine našim

laureatima (Dalibor Blažina, Andy Jelčić i Zrinka Blažević) dodjeljuje svima nam draga

godišnja nagrada „Josip Tabak“, dok istoimenu nagradu za životno djlo postumno dobiva na

bezbroj načina u našem kolektivnom sjećanju i u mnogim individualnim uspomenama

svejednako živo prisutni Tonko Maroević.