Prevoditeljski portreti - Ludwig Bauer
Ludwig Bauer, hrvatski književnik i prevoditelj, rođen je u Sisku 1941. Nakon studija slavistike, školovanja u Pragu i Bratislavi te života u inozemstvu, danas živi u Zagrebu. Osim što je već poznato ime u hrvatskoj književnosti, osobito sa svojih desetak romana objavljenih u posljednjih trideset godina i nekoliko knjiga za djecu, Bauer je radio kao učitelj i profesionalni šofer, urednik časopisa i izdavačkih kuća, dokazao se kao antologičar, književni kritičar, scenarist itd. Kao prevoditelj, poput poliglota u njegovim pričama za djecu, Bauer vlada s više jezika te prevodi s engleskog, njemačkog, ruskog, češkog, slovačkog i slovenskog, osim književnih i stručne tekstove. Od književnih prijevoda mogu se izdvojiti njegovi prijevodi Jamesa Joycea, Oscara Wildea, Hansa Christiana Andersena, Marine Cvjetajeve, Karela Čapeka, Jaroslava Hašeka, Viliama Klimačeka, Jiřija Kratocvhila i drugih.
S Ludwigom Bauerom razgovarao je Ivica Baković.
1. U vašem bogatom prevoditeljskom opusu naći će se više desetaka prevedenih naslova. Koji Vam je od tih Vaših prijevoda bio najizazovniji ili najuzbudljiviji? Sjećate li se nekog prijevoda koji Vam nije ostao u najboljem sjećanju?
– Prevođenje smatram kreativnim poslom i svaki prijevod za mene je bio dovoljno izazovan da mu predajem cijeloga sebe. Ako bih ipak morao izdvojiti neke kao najuzbudljivije, onda bih tu spomenuo prvu kibernetiku na hrvatskom "Stroj, čovjek, društvo" Juraja Bobera, slovačkog znanstvenika s područja tehničkih znanosti i filozofa. Tada nije bilo u upotrebi nazivlja za to područje pa je valjalo proučavati discipline koje su s tim povezane. Drugim riječima, valjalo je studirati kibernetiku. Među posebno uzbudljive prijevode pripada i moje prevođenje Andersenovih bajki s danskoga. Nisam nikada učio danski te ni do danas ne znam kako se čita i izgovara danski tekst, ali na temelju poznavanja engleskoga i njemačkoga mogu danski tekst ipak pratiti. Kada sam ustanovio nejednakosti u nekim našim prijevodima Andersena, nabavio sam originalne tekstove i dobar dansko-engleski rječnik i dešifrirao sam Andersenov tekst slovo po slovo, riječ po riječ. Bila je to i prilika da neposrednije doživim emfatičan i razigran Andersenov stil, ponegdje i zbrkan, ali na kreativan način. Svojim se prijevodima Andersena ponosim i žao mi je što svi još nisu bili objavljeni. Vrlo uzbudljivom pokazala se mogućnost prevođenja poezije Marine Cvjetajeve. Poseban poticaj dala mi je u tome Sanja Lovrenčić kao nakladnica. Imao sam za to i neophodan temelj – svojevremeno sam s odličnim diplomirao rusku književnost kod Aleksandra Flakera – ali i višegodišnje "poznanstvo" sa stihovima Cvjetajeve. Nakon izlaska knjige primio sam mnoštvo komplimenta za glatke i autentično pjevne prepjeve stihova. Ali uz taj prijevod bile su povezane i neke reakcije koje mi nisu ostale u najboljem sjećanju. Osoba koja se predstavila kao poznavateljica opusa Cvjetajeve objavila je nekoliko zamjerki kojima se nastojalo u potpunosti obezvrijediti moj rad, znanje i talent. Zamjerke su se odnosile na pisanje prezimena Cvjetajeva, a ne Cvetajeva; iako hrvatski pravopis samo prvi oblik smatra ispravnim. Dva-tri prigovora odnosila su se na preslobodne asocijacije pri prepjevavanju stihova. Iz toga sam naučio da se preslobodnih prepjeva treba kloniti, a ako ipak unesete nešto što vam je, recimo, posavjetovao Brodski, onda je puno pouzdanije objasniti to fusnotom, nego se nadati da će mnogi razumjeti u čemu je riječ. Dakle, uz ponos što sam uspio vrlo uspješno prepjevati velik broj stihova Cvjetajeve, ostalo mi je zrnce gorčine i pouke. A poučne su i riječi Jamesa Camerona: "Kad god napravim nešto dobro, uvijek se nađe i pojedinac koji to želi popljuvati!"
2. Kako biste usporedili prevođenje nekad i danas? U čemu su najveće razlike? Kako je bilo prevoditi bez pomoći interneta? Je li se s vremenom promijenio način na koji Vi prevodite? Služite li se novim tehnologijama ili ste ostali vjerni rukopisima i ukoričenim rječnicima i enciklopedijama?
– Prevođenjem se bavim šezdesetak godina. Velike razlike između onoga nekada i sada zapravo i nema. I dalje ostaje činjenicom da je to struka, nešto što treba naučiti. I dalje ostaje da je prevođenje vrlo težak, odgovoran, ali i kreativan posao. I dalje ostaje da je prevođenje vrlo korisno iskustvo jer čovjek prevodeći nauči mnoštvo stvari. I dalje ostaje da to na kraju pruža veliko zadovoljstvo. U tehničkom smislu, način prevođenja se promijenio. Prije šezdesetak godina gledao sam u knjigu i pisao na pisaćem stroju. Danas nerijetko gledam u ekran i pišem na tastaturi kompjutera. Kompjuteri daju velike mogućnosti dotjerivanja rukopisa, a korisni su i programi koji upozoravaju na greške i lapsuse, tzv. spell-checkeri. Korisni su i internetski rječnici i enciklopedije, ali ne mogu u potpunosti zamijeniti ukoričene rječnike, rječnike knjige. Ovi posljednji često su podrobniji i pouzdaniji. Moram i ovom prilikom upozoriti da je provjeravanje riječi u rječniku iznimno važno. Čak i kada vam je značenje sasvim jasno, rječnik vam može ponuditi neke nove asocijacije povezane s danom riječi ili frazom.
3. Jeste li bili u kontaktu s nekim od autora djela koja ste prevodili? Ako jeste, kako je to utjecalo na Vaš odnos prema prijevodu?
– Emocije su nerijetko vrlo poticajne. Ako volite nečiji tekst, ako uživate u njemu, velika je vjerojatnost da ćete ga bolje prevesti. Slično je s poznavanjem ili prijateljstvom s autorom. Mogu reći da Čapekove i Hašekove tekstove volim i uživam u njima. Nadam se da to pomaže da moj prijevod bude bolji. Poznavao sam mnoge slovačke pisce pa mi je to pomoglo u radu na antologiji slovačke poezije Crna violina. Prijateljstvo s divnim čovjekom kakav je bio pjesnik Jan Stacho bilo mi je i značajan poticaj. Vrlo su mi dragi bili i neki drugi slovački pisci poput velikoga Dominika Tatarke, bivšega nadrealista Pavola Bunčaka ili sasvim suvremenoga pjesnika Erika Ondrejičke. Slovačku pjesnikinju Danu Podracku nisam imao prilike upoznati uživo, ali smo postali prijatelji putem korespondencije te su mi i njezini odlični stihovi postali još bliži. Zahvaljujući vrsnom književniku i nesebičnom nakladniku Nikoli Đuretiću mogao sam se upustiti u prevođenje opširnijeg izbora iz njezine poezije, a time i ova je pjesnikinja dobila svoju knjigu na hrvatskom. Pri prevođenju poezije Cvetke Bevc sa slovenskoga bilo je vrlo poticajno što sam tu iznimno nadarenu autoricu poznavao i kao vrlo zanimljivu i dragu osobu. Od čeških pisaca bio sam u prijateljstvu s Kunderom, Hrabalom, Fuksom. Jedino Fuksa uspio sam prevoditi. Za druge me je uvijek netko pretekao. Ljubav prema nekom tekstu može biti i dobar oslonac da taj tekst uspješno prevedete ili prepjevate bez obzira na to o kojem se jeziku radi. Vrlo sam ponosan primjerice na svoj prepjev Goetheove pjesme Wanderers Nachtlied, ili prepjev antologijske pjesme Johna Masefielda Sea Fever. Uspješnim se smatra i moj prepjev talijanske pjesme Rio Bo koji sam zbog simbolična značenja posvetio svome dragom i neprežaljenom prijatelju Tonku Maroeviću, istinskoj zvijezdi hrvatske umjetnosti i kulture koja je svojim plemenitim zrakama obogaćivala razumijevanje nebrojenih pojava iz tog područja. Smatram se sretnim što sam imao prilike objaviti i prijevode Oscara Wildea i Jamesa Joycea, pisaca koje sam osjećao posebno bliskim.
4. Ono što je specifično za vaš prevoditeljski rad je činjenica da prevodite s više jezika, a za ovu priliku bih istaknuo upravo slavenske jezike (češki, ruski, slovenski i slovački). Tako se u vašoj prevoditeljskoj bibliografiji mogu naći i imena slavenskih klasika poput Karela Čapeka, Marine Cvetajeve, Jaroslava Hašeka kao i drugih suvremenijih autora. Možete li opisati kako je došlo do toga da prevodite s više jezika te koji užici iz toga proizlaze? Također, koliko pri književnom prevođenju pomaže poznavanje više slavenskih jezika?
– Nakon što dobro savladate jedan istočnoslavenski i jedan zapadnoslavenski jezik, možete čitati na svim slavenskim jezicima. Za mene su to bili ruski i slovački, odnosno češki, pa sam bez napora mogao čitati npr. bugarske pisce, a pogotovo makedonske, s nešto više naprezanja poljske ili lužičko-srpske. Na taj način čovjek sve dublje ulazi i u te druge jezike. Prednost poznavanja više slavenskih jezika leži prvenstveno u prepoznavanju bogatstva nijansi značenja. Ali nije to jednoznačno samo prednost. Postoje u slavenskim jezicima mnogi homonimi sasvim različita značenja pa to površnoga prevoditelja može zavesti. Primjerice, ruska riječ život znači trbuh, ponos je proljev, slovenski zahod znači zapad… itd. Poznavanje više jezika pomaže i kod drugih europskih jezika. Na temelju znanja njemačkoga možete u određenoj mjeri razumjeti i nizozemski, odnosno flamanski, danski, švedski, norveški. Na temelju makar površnoga znanja francuskoga možete koliko-toliko razumjeti talijanski ili španjolski tekst. To nije dovoljno da biste tek tako mogli prevoditi s tih jezika, ali može biti dovoljno da prepoznate do koje vam mjere neki tekst leži.
5. Čitate li prijevode mlađih generacija i jeste li primijetili nešto što bi trebalo popraviti, tj. nešto u čemu mlađe generacije često griješe? Što mislite koje su prednosti, a koje mane mlađih prevoditelja (možda i u usporedbi sa starijim generacijama)? Koji biste savjet dali novopečenim književnim prevoditeljima?
– Ne poznajem dovoljan broj mladih prevoditelja da bih o njima mogao pouzdano suditi. Mogu razumjeti da su danas pred njima neki novi izazovi. Jedan od njih svakako je brzina. Danas u svemu morate biti brzi, a pri brzini rada teško je očuvati visoku kvalitetu. Drugi su preniski honorari. Naše su naklade toliko malene da se iz njih autorski rad ne može adekvatno isplatiti. Niski honorari svakako nisu poticajni za ozbiljan i odgovoran rad. Dakle, taj posao morate naprosto voljeti. Savjet mladim kolegama? Budite svjesni da je prevođenje jedan od najznačajnijih i najplemenitijih poslova. O njemu ovisi velik dio nacionalne kulture. Budite svjesni da morate pritom biti iznimno odgovorni. Budite svjesni da morate ovladati hrvatskom gramatikom i pravopisom bolje od prosječnoga lektora. Nikada se ne ustežite još jednom zaviriti u rječnik!
1. U vašem bogatom prevoditeljskom opusu naći će se više desetaka prevedenih naslova. Koji Vam je od tih Vaših prijevoda bio najizazovniji ili najuzbudljiviji? Sjećate li se nekog prijevoda koji Vam nije ostao u najboljem sjećanju?
– Prevođenje smatram kreativnim poslom i svaki prijevod za mene je bio dovoljno izazovan da mu predajem cijeloga sebe. Ako bih ipak morao izdvojiti neke kao najuzbudljivije, onda bih tu spomenuo prvu kibernetiku na hrvatskom "Stroj, čovjek, društvo" Juraja Bobera, slovačkog znanstvenika s područja tehničkih znanosti i filozofa. Tada nije bilo u upotrebi nazivlja za to područje pa je valjalo proučavati discipline koje su s tim povezane. Drugim riječima, valjalo je studirati kibernetiku. Među posebno uzbudljive prijevode pripada i moje prevođenje Andersenovih bajki s danskoga. Nisam nikada učio danski te ni do danas ne znam kako se čita i izgovara danski tekst, ali na temelju poznavanja engleskoga i njemačkoga mogu danski tekst ipak pratiti. Kada sam ustanovio nejednakosti u nekim našim prijevodima Andersena, nabavio sam originalne tekstove i dobar dansko-engleski rječnik i dešifrirao sam Andersenov tekst slovo po slovo, riječ po riječ. Bila je to i prilika da neposrednije doživim emfatičan i razigran Andersenov stil, ponegdje i zbrkan, ali na kreativan način. Svojim se prijevodima Andersena ponosim i žao mi je što svi još nisu bili objavljeni. Vrlo uzbudljivom pokazala se mogućnost prevođenja poezije Marine Cvjetajeve. Poseban poticaj dala mi je u tome Sanja Lovrenčić kao nakladnica. Imao sam za to i neophodan temelj – svojevremeno sam s odličnim diplomirao rusku književnost kod Aleksandra Flakera – ali i višegodišnje "poznanstvo" sa stihovima Cvjetajeve. Nakon izlaska knjige primio sam mnoštvo komplimenta za glatke i autentično pjevne prepjeve stihova. Ali uz taj prijevod bile su povezane i neke reakcije koje mi nisu ostale u najboljem sjećanju. Osoba koja se predstavila kao poznavateljica opusa Cvjetajeve objavila je nekoliko zamjerki kojima se nastojalo u potpunosti obezvrijediti moj rad, znanje i talent. Zamjerke su se odnosile na pisanje prezimena Cvjetajeva, a ne Cvetajeva; iako hrvatski pravopis samo prvi oblik smatra ispravnim. Dva-tri prigovora odnosila su se na preslobodne asocijacije pri prepjevavanju stihova. Iz toga sam naučio da se preslobodnih prepjeva treba kloniti, a ako ipak unesete nešto što vam je, recimo, posavjetovao Brodski, onda je puno pouzdanije objasniti to fusnotom, nego se nadati da će mnogi razumjeti u čemu je riječ. Dakle, uz ponos što sam uspio vrlo uspješno prepjevati velik broj stihova Cvjetajeve, ostalo mi je zrnce gorčine i pouke. A poučne su i riječi Jamesa Camerona: "Kad god napravim nešto dobro, uvijek se nađe i pojedinac koji to želi popljuvati!"
2. Kako biste usporedili prevođenje nekad i danas? U čemu su najveće razlike? Kako je bilo prevoditi bez pomoći interneta? Je li se s vremenom promijenio način na koji Vi prevodite? Služite li se novim tehnologijama ili ste ostali vjerni rukopisima i ukoričenim rječnicima i enciklopedijama?
– Prevođenjem se bavim šezdesetak godina. Velike razlike između onoga nekada i sada zapravo i nema. I dalje ostaje činjenicom da je to struka, nešto što treba naučiti. I dalje ostaje da je prevođenje vrlo težak, odgovoran, ali i kreativan posao. I dalje ostaje da je prevođenje vrlo korisno iskustvo jer čovjek prevodeći nauči mnoštvo stvari. I dalje ostaje da to na kraju pruža veliko zadovoljstvo. U tehničkom smislu, način prevođenja se promijenio. Prije šezdesetak godina gledao sam u knjigu i pisao na pisaćem stroju. Danas nerijetko gledam u ekran i pišem na tastaturi kompjutera. Kompjuteri daju velike mogućnosti dotjerivanja rukopisa, a korisni su i programi koji upozoravaju na greške i lapsuse, tzv. spell-checkeri. Korisni su i internetski rječnici i enciklopedije, ali ne mogu u potpunosti zamijeniti ukoričene rječnike, rječnike knjige. Ovi posljednji često su podrobniji i pouzdaniji. Moram i ovom prilikom upozoriti da je provjeravanje riječi u rječniku iznimno važno. Čak i kada vam je značenje sasvim jasno, rječnik vam može ponuditi neke nove asocijacije povezane s danom riječi ili frazom.
3. Jeste li bili u kontaktu s nekim od autora djela koja ste prevodili? Ako jeste, kako je to utjecalo na Vaš odnos prema prijevodu?
– Emocije su nerijetko vrlo poticajne. Ako volite nečiji tekst, ako uživate u njemu, velika je vjerojatnost da ćete ga bolje prevesti. Slično je s poznavanjem ili prijateljstvom s autorom. Mogu reći da Čapekove i Hašekove tekstove volim i uživam u njima. Nadam se da to pomaže da moj prijevod bude bolji. Poznavao sam mnoge slovačke pisce pa mi je to pomoglo u radu na antologiji slovačke poezije Crna violina. Prijateljstvo s divnim čovjekom kakav je bio pjesnik Jan Stacho bilo mi je i značajan poticaj. Vrlo su mi dragi bili i neki drugi slovački pisci poput velikoga Dominika Tatarke, bivšega nadrealista Pavola Bunčaka ili sasvim suvremenoga pjesnika Erika Ondrejičke. Slovačku pjesnikinju Danu Podracku nisam imao prilike upoznati uživo, ali smo postali prijatelji putem korespondencije te su mi i njezini odlični stihovi postali još bliži. Zahvaljujući vrsnom književniku i nesebičnom nakladniku Nikoli Đuretiću mogao sam se upustiti u prevođenje opširnijeg izbora iz njezine poezije, a time i ova je pjesnikinja dobila svoju knjigu na hrvatskom. Pri prevođenju poezije Cvetke Bevc sa slovenskoga bilo je vrlo poticajno što sam tu iznimno nadarenu autoricu poznavao i kao vrlo zanimljivu i dragu osobu. Od čeških pisaca bio sam u prijateljstvu s Kunderom, Hrabalom, Fuksom. Jedino Fuksa uspio sam prevoditi. Za druge me je uvijek netko pretekao. Ljubav prema nekom tekstu može biti i dobar oslonac da taj tekst uspješno prevedete ili prepjevate bez obzira na to o kojem se jeziku radi. Vrlo sam ponosan primjerice na svoj prepjev Goetheove pjesme Wanderers Nachtlied, ili prepjev antologijske pjesme Johna Masefielda Sea Fever. Uspješnim se smatra i moj prepjev talijanske pjesme Rio Bo koji sam zbog simbolična značenja posvetio svome dragom i neprežaljenom prijatelju Tonku Maroeviću, istinskoj zvijezdi hrvatske umjetnosti i kulture koja je svojim plemenitim zrakama obogaćivala razumijevanje nebrojenih pojava iz tog područja. Smatram se sretnim što sam imao prilike objaviti i prijevode Oscara Wildea i Jamesa Joycea, pisaca koje sam osjećao posebno bliskim.
4. Ono što je specifično za vaš prevoditeljski rad je činjenica da prevodite s više jezika, a za ovu priliku bih istaknuo upravo slavenske jezike (češki, ruski, slovenski i slovački). Tako se u vašoj prevoditeljskoj bibliografiji mogu naći i imena slavenskih klasika poput Karela Čapeka, Marine Cvetajeve, Jaroslava Hašeka kao i drugih suvremenijih autora. Možete li opisati kako je došlo do toga da prevodite s više jezika te koji užici iz toga proizlaze? Također, koliko pri književnom prevođenju pomaže poznavanje više slavenskih jezika?
– Nakon što dobro savladate jedan istočnoslavenski i jedan zapadnoslavenski jezik, možete čitati na svim slavenskim jezicima. Za mene su to bili ruski i slovački, odnosno češki, pa sam bez napora mogao čitati npr. bugarske pisce, a pogotovo makedonske, s nešto više naprezanja poljske ili lužičko-srpske. Na taj način čovjek sve dublje ulazi i u te druge jezike. Prednost poznavanja više slavenskih jezika leži prvenstveno u prepoznavanju bogatstva nijansi značenja. Ali nije to jednoznačno samo prednost. Postoje u slavenskim jezicima mnogi homonimi sasvim različita značenja pa to površnoga prevoditelja može zavesti. Primjerice, ruska riječ život znači trbuh, ponos je proljev, slovenski zahod znači zapad… itd. Poznavanje više jezika pomaže i kod drugih europskih jezika. Na temelju znanja njemačkoga možete u određenoj mjeri razumjeti i nizozemski, odnosno flamanski, danski, švedski, norveški. Na temelju makar površnoga znanja francuskoga možete koliko-toliko razumjeti talijanski ili španjolski tekst. To nije dovoljno da biste tek tako mogli prevoditi s tih jezika, ali može biti dovoljno da prepoznate do koje vam mjere neki tekst leži.
5. Čitate li prijevode mlađih generacija i jeste li primijetili nešto što bi trebalo popraviti, tj. nešto u čemu mlađe generacije često griješe? Što mislite koje su prednosti, a koje mane mlađih prevoditelja (možda i u usporedbi sa starijim generacijama)? Koji biste savjet dali novopečenim književnim prevoditeljima?
– Ne poznajem dovoljan broj mladih prevoditelja da bih o njima mogao pouzdano suditi. Mogu razumjeti da su danas pred njima neki novi izazovi. Jedan od njih svakako je brzina. Danas u svemu morate biti brzi, a pri brzini rada teško je očuvati visoku kvalitetu. Drugi su preniski honorari. Naše su naklade toliko malene da se iz njih autorski rad ne može adekvatno isplatiti. Niski honorari svakako nisu poticajni za ozbiljan i odgovoran rad. Dakle, taj posao morate naprosto voljeti. Savjet mladim kolegama? Budite svjesni da je prevođenje jedan od najznačajnijih i najplemenitijih poslova. O njemu ovisi velik dio nacionalne kulture. Budite svjesni da morate pritom biti iznimno odgovorni. Budite svjesni da morate ovladati hrvatskom gramatikom i pravopisom bolje od prosječnoga lektora. Nikada se ne ustežite još jednom zaviriti u rječnik!