Pregled novosti

Posljednje dane kolovoza 2024. ispratili smo razgovorom o knjizi Olje Savičević Ivančević „Ljeta s Marijom“. Bila je to prilika da se okupimo i zasladimo kraj ljeta zajedničkim druženjem, uz ekrane. Iznimno tako, jer ljeto je i naše su nas obaveze rasijale kojekuda. Roman o obiteljskoj sagi iz Dalmacije u rascjepu od 100 godina (1920. – 2020.) bio je savršen izbor za ovo kolovoško izdanje Knjige sa stilom.

Uz uvod o autorici i lepezi njezinih radova, od proze do poezije do dramskih tekstova, uskočile smo u tekst koji se fokusirao na žensku povijest jedne obitelji kroz likove ni manje ni više nego pet Marija. Marije se nižu jedna na drugu u ovoj obiteljskoj sagi kao biseri. Ili koralji. Svaka je posebna i drugačija, svaka načeta nekom nepravilnosti, zaobljena različitim iskustvima, prekretnicama i izazovima koji su im se pojavili na životnoj trasi. Ne čudi stoga da je svaka od Marija na svom životnom putu dobila nadimak koji ju je učinio jedinstvenom u niski imenske mode koja je Marije učinila najbrojnijim imenom u Hrvatskoj (podaci Državnog zavoda za statistiku, 2011.). O tome smo čitale na Portalu suvremenih hrvatskih osobnih imena a koji je nastao na temelju Rječnika suvremenih hrvatskih osobnih imena (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje). U radovima koje su objavili članovi instituta može se pročitati da i u nadijevanju imena postoji moda. U najstarijim razdobljima popularna su bila imena koja su bila zaštitnog, magijskog karaktera (Ognjen, Gvozden, Dub, Golubica, Košuta, …), a kršćanska imena postala su obvezna tek u 16. stoljeću, odlukom Tridentskog sabora (pogledaj pod Studije na portalu). Marije su nas dovele do pitanja što s imenima likova u tekstovima koje i sami prevodimo. Koliko je i gdje prisutno u književnim tekstovima nomen est omen. U kratkom vremenu koje smo imale na raspolaganju, ime je i dalje znamen u književnim tekstovima namijenjenima djeci. A drugdje? Tema i dalje ostaje otvorena.

Autorica u romanu (složile smo se da je riječ o romanu, iako se nekim mlađim kritičarima/čitateljima čini da je riječ o zbirci kratkih priča) osim samih ženskih „trač“ priča, u prvi plan stavlja i jezik, kao signal identiteta, promjenjivih povijesno-političkih, regionalnih i društvenih okolnosti. Pozamašan je to zalogaj u originalu, a u prijevodu predstavlja pravi pothvat – kako sve pretočiti u kodove drugoga jezika. Ovdje neka stoje nabrojeni detektirati izazovi: 1. lokalni dijalekt iz 1920.-e kojim govori najstarija Marija - Marijeta, 2. prijelaz lokalnog dijalekta u standardni jezik u sve većem postotku u izričaju drugih Marija (Marijola, Maša, Mara, Meri), 3. bosanski kod kojim govore Maša i njezine sestre kao i teta Herci, 4. beogradski kod rođaka iz Srbije. Uz sve to, autorica je pripovjedačici dala u zadatak da postavlja pitanja o patrijarhalnosti jezika. To nam je dalo šlagvort da i same otkrijemo, ili se podsjetimo, na koji način feminizam pristupa jeziku. Članak Tatjane Pišković na portalu www.stilistika.org sažima taj pristup vrlo pragmatično i sistematično u tri vala. Iz toga je članka nekoliko godina kasnije niknuo zbornik Rodni jezici (2018., 379 str.) s izborom feminističkih tekstova iz sva tri vala od Robin T. Lakoff do Mary Bucholtz, a koji je upravo Tatjana Pišković uredila.

Roman je potaknuo niz pitanja i razgovora, kao npr. kako u jezik pretočiti govor pijanca, koji i kakav status u nekom kraju i društvenoj sredini imaju psovke, i naravno, što se čita. Popis prijedloga možete pronaći ovdje.

Vidimo se ponovno u rujnu, na razgovoru o romanu Marije Andrijašević „Zemlja bez sutona“. Susret će biti uživo, u prostorima Društva, 26. 9. 2024. u 18 sati.

Olja Savičević Ivančević (Split, 1974.) objavila je niz tekstova za odrasle i djecu. Ovdje izdvajam romane (Adio kauboju, Pjevač u noći), zbirke poezije (Žensko pismo, Mamasafari, Divlje i tvoje), slikovnice i knjige za djecu (Šporki Špiro i Neposlušna Tonka, Moj prijatelj Mačkodlak, Adriana se vratila).

Program je financiran iz Fonda neraspodijeljenih sredstava Društva hrvatskih književnika.