Slobodan Drenovac REDOVAN ČLAN

 Životopis

Zanrovi


Beletristiku, nebeletristiku, dramu, poeziju: američku, kanadsku, hrvatsku

Zivotopis


S.D. rođen u Budimcima (Našice), 1932. Odrastao u SAD (državama Ohio i Pennsylvania). Vraća se u domovinu nakon Drugog svjetskog rata i sada živi i radi u Rijeci. Preveo je nebrojeno rukopisa i knjiga s hrvatskog na engleski i obratno. Valja istaknuti neke prijevode poznatih hrvatskih pisaca (V. Kaleb, I. Bakmaz, I. Bre?an, Ivan Goran Kovačić, J. Kaštelan, V. Popović, I. Slamnig, N. Petković, M. Stojević, itd.). U četrdesetak godina prevoditeljskog rada preveo je brojne knjige poput Historije jazza u Americi Barry Ulanova, Proputovanje kroz Slaughter kao i Sabrana djela Billy the Kida Michaela Ondaatjea, Pripreme za XXI stoljeće Paula Kennedyja, Novi militaristički humanizam Noama Chomskog... Prevodio je i poznate pjesnike (Stephen Spender, W.H. Auden, Charles Bukowski, Allen Ginsberg, David Ignatow, itd.). Svojedobno je zagrebački časopis Quorum objavio Drenovčevu panoramu suvremenog kanadskog pjesništva (Margaret Atwood, Michael Ondaatje, Robert Kroetsch, Leonard Cohen, John Newlove, Joe Rosenblatt, Ann Michaels, Dianna Hartog, Al Purdy, Earle Birney, Barry Callaghan, Leonard Cohen). Član je DHKP.

Bibliografija


(osim prijavljenoga na web-stranicama DHKP):
Izbor iz antologije 100 Poets Against the War Todda Swifta (objavljen u časopisu Novi Kamov)

U pripremi: David Homel, roman THE SPEAKING CURE (koju tek kanim ponuditi zainteresiranom izdavaču).

Uzorak


Allen Ginsberg

JAUK

Carlu Solomonu

Vidio sam najbolje umove svoje generacije razorene
ludilom, gladne histerične gole,
kako zorom gluvare crnačkim ulicama u potrazi
za žešćim fiksom,
hipijevce anđeoskih lica koji izgaraju za iskonskom nebeskom
vezom sa zvjezdanim strojem noći,
koji siroti i odrpani i upalih očiju i ufurani sjede
pušeći u natprirodnom mraku stambenih jazbina
lebdeći nad gradovima dok
razmišljaju o jazzu,
koji su izložili svoje mozgove Nebu pod nadzemnim željeznicama
i ugledali muhamedanske anđele gdje posrću po
osvijetljenim krovovima oronulih solitera,
koji su prolazili kroz sveučilišta sjajnih i pametnih očiju
halucinirajući Arkansas i Blakeovski razriješenu tragediju
među učenjacima rata,
koji su isključivani s akademija kao luđaci i zbog objavljivanja
opscenih oda na prozorima svojih lubanja,
koji šćućureni u neobrijanim sobama i donjem rublju pale
svoj novac u košarama za otpatke i kroz zid
osluškuju Teror,
koji su svojim bradama stidnih dlaka hapšeni na povratku preko
Lareda s pojasom od marihuane za New York,
koji su raspaljivali strasti u jeftinim hotelima ili pili razrijeđivač u
Rajskom Ćorsokaku, smrt, ili čistili svoja torza iz noći u noć
snovima, drogama, košmarnim buđenjima, alkoholom
i kurcem i beskrajnim jajima,
nesravnjivo slijepe; ulice drhtavog oblaka i
munja u glavi koje sijevaju do polova Kanade & Patersona,
obasjajući sav nepokretni svijet Vremena između,
pejotske materijalnosti dvorana, vrtno zelenilo grobljanskih
svitanja, vinska pijanstva nad krovovima,
gradske četvrti trgovina drogirane vožnjom ukradenim kolima
kroz neonsko treperenje uličnih semafora, vibracije sunca i
mjeseca i drveća u zaglušnim zimskim sutonima Brooklyna,
tandrkanje kanti za smeće i blaga kraljevska lakoća uma,
koji su se prikovali za podzemne vlakove radi one beskrajne
vožnje od Batteryja do svetoga Bronxa na benzedrinu
dok ih buka kotača i djece nije oborila
drhtureći razjapljenih ustiju i
smrskanim ogoljelim mozgom isušenim od svakoga sjaja
u tmurnoj svjetlosti Zoološkog vrta,
koji su tonuli svu noć u podmorskoj rasvjeti kod Bickforda
da bi isplivali i prosjedili popodne ustajalog piva
kod beznadnog Fugazzija, slušajući prasak
sudnjega dana na hidrogenskom jukeboxu,
koji su neprekidno govorili sedamdeset sati od parka do stana
do šanka do Bellevuea do muzeja do brooklynskog mosta,
izgubljeni bataljon platonskih pričala koji skaču
niz stubišta s ljestvi za spašavanje od požara
sa pragova prozora sa zgrade Empire Statea sa mjeseca,
brbljajući vrišteći povraćajući šapćući činjenice
i sjećanja i anegdota i užitaka za oči
i traume bolnica i zatvora i ratova,
cijeli intelekti izbljuvani u totalnim sjećanjima od sedam dana
i noći blistavih očiju, meso za
Sinagogu bačeno na pločnik,
koji su nestali u nigdinu Zena New Jerseyja ostavivši za sobom stazu
dvosmislenih razglednica gradske vijećnice Atlantic Cityja,
trpeći znojenja Istoka i kostolomstva Tangera
i migrene Kine kod kriznog povlačenja droge
u sumornoj namještenoj sobi u Newarku,
koji su lutali okolo i naokolo u ponoć u
parku željezničkih vozila pitajući se kuda krenuti,
i krenuše, ne ostavljajući nijedno slomljeno srce za sobom,
koji su u teretnim vagonima vagonima vagonima palili cigarete
dobujući kroz snijeg u smjeru usamljenih farmi
djeda noći,
koji su učili Plotina Poa sv. Ivana od Križa telepatiju
i bop kabalu jer je kozmos instinktivno vibrirao
pred njihovim stopalima u Kanzasu,
koji su solirali ulicama Idahoa u potrazi za indijanskim anđelima
vizionarima koji su stvarno indijanski anđeli
vizionari,
koji su mislili da su jedino ludi kad Baltimore
zablista u nadnaravnoj ekstazi,
koji su uskakivali u limuzine s šutim iz Oklahome
na poticaj zimske ponoćne malogradske
kišice pod uličnom rasvjetom,
koji su dangubili gladni i usamljeni kroz Houston
u potrazi za jazzom ili seksom ili juhom, i slijedili
briljantnog Španjolca da razgovaraju o Americi
i Vječnosti, beznadna zadaća, pa se ukrcaše na brod
za Afriku,
koji su nestali u vulkanima Meksika ne ostavljajući iza sebe
ništa osim sjene traperica
te lavu i pepeo poezije razgrtane
u ognjištu Chicaga,
koji su se opet pojavili na Zapadnoj obali ispitujući
F.B.I. u bradama i šorcevima s krupnim pacifističkim
očima u svojim tamnoputim kožama dijeleći
nerazumljive letke,
koji su gasili cigarete po svojim rukama u znak prosvjeda
protiv opojne duhanske sumaglice Kapitalizma,
koji su širili superkomunističke pamflete na trgu Union
Square plačući i svlačeći se dok su sirene
Los Alamosa zavijale zbog njih, i plakale
pod Zidom, a zavijao je i trajekt za Staten Island,
koji su briznuli u plač u bijelim gimnastičkim dvoranama goli
i drhtavi pred strojem drugih skeleta,
koji su ujedali vratove detektiva i ciktali od oduševljenja
u policijskim kolima jer nisu počinili nikakav zločin sem
vlastitu divlje skuhanu pederastiju i intoksikaciju,
koji su jaukali na koljenima u podzemnoj ili su ih
odvlačili s krovova dok i dalje mašu genitalijama i ruko-
pisima,
koji su dopustili da ih jebu u dupe svetački
motociklisti, vrišteći od radosti,
koji su pušili kurac i davali da im ga puše ljudski serafimi,
pomorci, milovanja atlantskih i karipskih
ljubavi,
koji su tucali u jutro i na večer po ružičnjacima
i travnjacima javnih parkova i
grobalja razbacajući svoje sjeme slobodno
svakomu namjerniku koji naiđe,
koji su beskrajno štucali u pokušaju hihota ali bi
završavali jecajem iza paravana u Turskoj kupelji
kad bi plavi & goli anđeo došao da ih
probode mačem,
koji izgubiše svoje ljubavnike trima starim rospijama sudbine
jednookoj rospiji heteroseksualnog dolara
jednookoj rospiji koja namiguje iz materice
i jednookoj rospiji koja ništa ne radi osim što
sjedi na guzici i rezucka zlatne intelektualne
niti s majstorovog tkalačkog stana,
koji su se sparivali ushićeno i nazasito s bocom pive
ljubavnicom paklom cigareta svijećom
i padali s kreveta, nastavljaući dalje
podom i niz hodnik i na kraju padali u nesvijest
na zid s vizijom naj pičke svršavajući tako da
izbjegnu posljednji štrcaj svijesti,
koji su zasladili dodire milijuna djevojaka drhteći
pri zalazu sunca, i s crvenim očima idućeg jutra
ali spremni zasladiti dodir sunčevog
izlaska, otkrivanjem guzova pod ambarima i nagotom
u jezeru,
koji su odlazili na kurvanje kroz Colorado u bezbrojnim ukradenim
noćnim vozilima, N.C., tajni junak ovih pjesama,
kurajber i Adonis denverskih užitaka u čast uspomeni
na njegova nenabrojiva tucanja djevojaka po praznim placevima
& stražnjim dvorištima krčmi, u redovima škripavih kino sjedala,
na planinskim vrhovima u pećinama ili s mršavo-košćatim konobaricama po znanim usputnim usamljenim dizanjima podsuknji & naročito u tajnim zahodskim solipsizmima pumpnih postaja, & slijepim domaćim uličicama također,
koji su iščezavali u velikim depresivnim filmovima, ispremještani po
snovima, naglo se prenuvši u nekom Manhattanu, i dižući se
da se izvuku iz podruma mamurni od bezdušnog Tokaja i užasa
željeznih snova Treće avenije & oteturali do ureda za nezaposlene,
koji su pješačili svu noć u cipelama pune krvi po
snijegom zavejanim dokovima čekajući na neka vrata
u East Riveru da se otvore u sobu punu tople pare
i opijuma,
koji su stvorili velike samoubilačke drame po stambenim
klisurama na obalama Hudsona pod ratnom
plavičastom rasvjetom mjeseca & njihove glave biti Će
krunisane lovorom zaborava,
koji su jeli jagnjeći gulaš mašte ili provarili
raka s blatnjavog dna rijeka što teku
Boweryjem,
koji su plakali nad romantikom ulica s dvokolicama
za guranje pune crvena luka i loše glazbe,
koji su sjedili u kutijama udišući mrak pod
mostom, i ustajali da u svojim potkrovljima prave čembala,
koji su kašljali na šestom katu Harlema krunisani
plamenom ispod tuberkuloznog neba okruženog
teološkim gajbama naranči,
koji su piskarali svu noć rokenrolirajući pompozne
spjevove koji bi u žućkasto jutro postajali
kitice frfljanja,
koji su kuhali crknute životinje pluća srce noge rep boršč
& tortilje sanjajući čisto vegeterijansko
kraljevstvo,
koji su se zavlačili glavačke pod kamione za prijevoz mesa u potrazi
za jajetom,
koji su hitali svoje satove s krova kao bacanje glasačke kuglice
za Vječnost izvan Vremena, & budilnici su svakodnevno padali
po njihovim glavama tijekom sljedećeg desetljeća,
koji su rezali vene triput uzastopce bezuspješno,
odustali i preostalo im je otvarati staretinarnice u kojima su
misleći da stare plakali,
koji su živi spaljeni u svojim čednim flanelskim odijelima
na Madison aveniji usred eksplozija olovnog stiha
& tankiranog tandrkanja gvozdenih regimenata
mode & nitroglicerinske cike
pepeljuga za reklamu & iperita zlokobnih
inteligentnih urednika, ili ih pogaziše
pijani taksisti Apsolutne Realnosti,
koji su skočili s brooklynskog mosta što se stvarno dogodilo
i odšetali dalje nepoznati i zaboravljeni
u sablasnoj zamršenosti maglovitih uskih prolaza Kineske četvrti
& vatrogasnih kola, čak bez ijednog besplatnog piva,
koji su pjevali sa svojih prozora očaja, ispadali kroz
prozor podzemne, bacali se u zagađeni Passaic,
skakali na crnce, vičući cijelom ulicom,
bosonogi plešući po razmrskanim vinskim čašama razbijali
gramofonske ploče nostalgičnog evropskog
jazza iz 1930-ih ispijajući zadnji viski i
bljuvali stenjući u krvavu zahodsku školjku, s jekom
u ušima i eksplozijom kolosalnih parnih
pištaljki,
koji su se sjurili autoputevima prošlosti putujući
jedni drugima svojim friziranim autima-Golgotama-samoće
promatrači ili jazz inkarnacija Birminghama,
koji su vozili crosscountry sedamdeset i dva sati da saznaju
da li sam ja imao viziju ili si ti imao viziju ili je on imao
viziju da bi spoznali Vječnost,
koji su putovali do Denvera, umirali u Denveru, koji su se
vraćali Denveru & čekali uzalud, koji su bdjeli
nad Denverom & meditirali & samovali u
Denveru i napokon odlazili da saznaju koliko je
Sati, & sada je Denver usamljen bez svojih junaka,
koji su se bacali na koljena u katedralama beznađa moleći
spas jedno drugome i svjetlo i prsa,
sve dok duša nije na sekundu osvjetlala svoje kose,
koji su izveli proboj svojih umova u zatvoru čekajući
nemoguće zločince pozlaćenih glava i
začaranost stvarnosti u srcima njihovim koji su spjevali slatki
blues za Alcatraz,
koji su se povukli u Meksiko da kultiviraju ovisnost, ili Stjenovitu
planinu da njeguju Buddhu ili u Tanger dječacima
ili u crnu lokomotivu željeznice Southern Pacific ili u
Harvard do Narcisa do Woodlawna do
vijenca od krasuljka ili groba,
koji su zahtjevali suđenje uračunljivosti optužujući radio za hip
notizam & ostavljeni su sa svojim ludilom & svojim
rukama & neodlučnom porotom,
koji su krumpir-salatom gađali CCNY predavače o Dadaizmu
da bi se poslije prezentirali na
granitnom stubištu ludnice s obrijanim glavama
i harlekinskom govorenju o suicidu, zahtjevajući tre-
nutačnu lobotomiju,
i kojima je umjesto toga dana konkretna praznina inzulina
Metrazola električne hidroterapije psiho-
terapija medicina rada pingpong & amnezija,
koji su u neduhovitom protestu preokrenuli samo jedan simbolični
stol za pingpong, nakratko nalazeći predah u katatoniji,
vraćajući se mnogo godina kasnije istinski Ćelavi izuzev perike
od krvi, i suza i prstiju, vidnom luđačkom
usudu klinika gradova-ludnica na
Istoku,
Massachussettskih, Rocklandskih i Greystoneovih smrdljivih
hodnika, prepirući se sa odjecima duše, rok-
en rolujući u ponoćnoj osami-klupe
megalitskog groba-kraljevstva ljubavi, san o životu
noćna mora, tijela okamenjena otežala poput
mjeseca,
gdje je majka napokon ******, i posljednja fantastična knjiga
izbačena kroz prozor stambenog solitera, i zadnja
vrata zatvorena u 4 ujutro i zadnji telefon
hitnut u zid kao odgovor na zadnju na-
mještenu sobu ispražnjenu do zadnjeg komadićka
mentalnog namještaja, žuta papirna ruža uvrnuta
na vješalici od žice u ormaru, pa čak i ona izmišljena,
ničega do li izvjesnog polaganja nade u malo
halucinacije
ah, Carl, dok ti nisi siguran ja nisam siguran, a
sad si zaista u totalnoj životinjskoj juhi
vremena
i koji stoga trčiš ledenim ulicama opsjednut
naglim bljeskom alkemije upotrebe
elipse kataloga metra & vibrirajuće
ravnine,
koji su sanjali i stvarali otjelovljene praznine u Vremenu & Prostoru
stavljanjem likova jednog uz drugog, i ulovili
arhanđela duše između 2 vizualna lika
i spojili osnovne glagole i postavili imenicu
i povlaku svijesti u zajednički skok
s osjećajem Pater Omnipotens Aeterna
Deus
da rekreiraju sintaksu i ritam siromašne ljudske
proze i stanu pred vama nijemi i inteligentni
i tresući se od stida, odbačeni a ipak is-
povijedajući dušu da bi se uskladili s ritmom
misli u njegovoj goloj i beskrajnoj glavi,
suludi skitač i anđeo dotučen u Vremenu, nepoznat,
a ipak zapisujući ovdje ono što možda preostaje biti rečeno
u vremenu koje dolazi poslije smrti,
i reinkarniran se diže u sablasnoj odori jazza u
sjeni zlatne trube benda otpuhne
patnju američke gole čežnje za ljubavlju u
jedan eli eli lamma lamma sabachthani saksofonski
vapaj koji je potresao gradove sve do posljednjeg radija
s apsolutnim srcem pjesme života iskasapljenom
iz vlastitih im tijela i dobrom za jelo još tisuću
godina.

II

Koja je sfinga od cementa i aluminijuma razmrskala
njihove lubanje i prožderala njihove mozgove i
maštu?
Moloh! Samoća! Prljavština! Ružnoća! Kante smeća i nena-
bavljivi dolari! Djeca koja ciče u dnu
stubišta! Momci koji jecaju u vojskama! Starci
koji ridaju po parkovima!
Moloh! Moloh! Noćna mora o Molohu! Moloh
nesmiljeni! Mentalni Moloh! Moloh teški
gospodar nad ljudima!
Moloh neshvatljiva zatvora! Moloh ukrštenih
kostiju simbola smrti bezdušne tamnice i Kongres
žalosti! Moloh čija su zdanja presude!
Moloh prostrana stijena rata! Moloh zabezek-
nutih vlada!
Moloch čiji je um čisti stroj! Moloch čija je
krv tekući novac! Moloh čiji su prsti
deset armija! Moloh čija su prsa ljudo-
žderski dinamo! Moloh čije je uho grobnica
puna dima!
Moloh čije su oči tisuću slijepih prozora!
Moloh čiji neboderi stoje u dugim
ulicama kao beskrajne Jahve! Moloh čiji
dimnjaci i antene krunišu gradove!
Moloh čija je ljubav beskrajno ulje i kamen! Moloh
čija je duša od struje i banaka! Moloh
čije je siromaštvo sablast genija! Moloh
čija je sudbina oblak bespolnog vodika!
Moloh čije ime je Um!
Moloh u kojem sjedim usamljen! Moloh u kojem sanjam
anđele! Lud u Molohu! Odvratan u
Molohu! Bez ljubavi i nečovječan u Molohu!
Moloh koji je rano ušao u moju dušu! Moloh u kome
sam svijest bez tijela! Moloh
koji me prestrašio iz moje prirodne ekstaze!
Moloh kojega napuštam! Probudi se u Molohu!
Svjetlo otiče iz neba!
Moloh! Moloh! Robotski stanovi! nevidljiva predgrađa!
kosturova blaga! slijepe metropole! demonske
industrije! sablasne nacije! neosvojive lud-
nice! granitni kurčevi! monstruozne bombe!
Leđa su slomili uzdižući Moloha do Neba! Pločnici,
stabla, radio aparati, na tone! uzdižući grad do
Neba koji postoji i koji je svuda oko
nas!
Vizije! znamenja! priviđenja! čuda! ekstaze!
odnesoše vode američke rijeke!
Snovi! obožavanja! prosvijetljenja! religije! cijela
bulumenta tih osjetljivih sranja!
Proboji! preko rijeke! Šizenja i raspinjanja!
voda ih odnijela! Ufiksanosti! Bogojavljenja! O-
čajanja! Deset godina životinjskih krikova i samoubojstava!
Intelekti! Nove ljubavi! Luda generacija! dolje na
stijenama Vremena!
Istinski svetački smijeh u rijeci! Vidjeli su sve to!
podivljali pogledi! sveti povici! Oproštajni pozdravi!
Skakali su sa krova! u osamu! mašući!
noseći cvijeće! Dolje do rijeke! u
ulicu!

III

Carle Solomone! S tobom sam u Rocklandu
gdje si luđi od mene
S tobom sam u Rocklandu
gdje mora da se osjećaš vrlo čudno
S tobom sam u Rocklandu
gdje oponašaš sjenu moje majke
S tobom sam u Rocklandu
gdje si umorio svojih dvanaest tajnica
S tobom sam u Rocklandu
gdje se smiješ ovom nevidljivom humoru
S tobom sam u Rocklandu
gdje smo veliki pisci na istom užasnom
pisaćem stroju
S tobom sam u Rocklandu
gdje ti je stanje postalo ozbiljno i
o tome javljaju preko radija
S tobom sam u Rocklandu
gdje sposobnosti lubanje više ne propuštaju
crve čula
S tobom sam u Rocklandu
gdje ispijaš čaj iz grudiju
usidjelica iz Utice
S tobom sam u Rocklandu
gdje igraš riječima na tijelima tvojih bolničarki
harpijama Bronxa
S tobom sam u Rockland
gdje u luđačkoj košulji vrištiš da
gubiš igru u istinskom pingpongu
ponora
S tobom sam u Rocklandu
gdje lupaš po katatonijskom glasoviru duša
je nevina i besmrtna i ne treba nikada umrijeti
bezbožno u naoružanoj ludnici
S tobom sam u Rocklandu
gdje još pedeset šokova nikada neće vratiti tvoju
dušu tijelu s njegova hodočašća do
križa u praznini
S tobom sam u Rocklandu
gdje optužuješ svoje liječnike da su ludi i
planiraš židovsku socijalističku revoluciju protiv
fašističke nacionalne Golgote
S tobom sam u Rocklandu
gdje Ćeš raskrečiti nebesa Long Islanda
i uskrsnuti tvog živog ljudskog Isusa iz
nadljudske grobnice
S tobom sam u Rocklandu
gdje dvadeset-pet-tisuća ludih dru-
gova složno pjevaju zadnje stihove Internacionale
S tobom sam u Rocklandu
gdje grlimo i ljubimo Sjedinjene Države pod
našim plahtama Sjedinjene Države koje kašljucaju
svu noć i ne daju nam spavati

S tobom sam u Rocklandu
gdje nas elektrificirano iz kome bude
zrakoplovi naših vlastitih duša koji grme
nad krovom nad kojim su došli ispustiti anđeoske bombe
bolnica sebe iluminira a zamišljeni zidovi se obru-
šavaju O mršave legije istrčavaju O zvijezde
obasute šokom milosti vječni rat je
tu O pobjedo zaboravi svoje donje rublje mi smo
slobodni
S tobom sam u Rocklandu
u mojim snovima hodaš kapljući od morskog
putovanja autoputom preko Amerike u suzama
do vrata moje kolibe u Zapadnoj noći

San Francisco 1955-56

 Bibliografija

 Jezici

engleski  hrvatski hrvatski  engleski

Kontakt