Pregled novosti

Godišnja skupština Društva hrvatskih književnih prevodilaca održana je dan nakon 30. rujna koji se diljem svijeta od 1991. obilježava kao Međunarodni dan prevodilaca, a tim je povodom naša članica Snježana Husić sastavila sljedeću poruku: 

Međunarodni dan prevodilaca

30. rujna 2021.

Naš nebeski zaštitnik sveti Jeronim, na čiji spomendan 30. rujna slavimo Međunarodni dan prevodilaca, nije dakako bio samo prevodilac, jer tko je vidio da itko bude samo prevodilac. Jeronim je bio pustinjak, što se dobrim dijelom preklapa s prevodilačkim zanimanjem, ali bio je i državni službenik i tajnik i teolog i filozof, a navodno i oštar polemičar, što, naprotiv, uglavnom nikako ne ide uz prevodilački zanat. Kao i sveti Jeronim, i mi se po potrebi dekliniramo, u nastavnice, urednice, recepcionarke, turističke vodiče i animatore, poslovne tajnice i marketinške svaštare. A po prevodilačkoj potrebi znamo biti i automehaničari, astronauti, instrumentarke, sutkinje i botaničari, ovisno o tome čime se bave naši pripovjedači i likovi. Koji su svi išli u neke škole kako bi se bavili automobilima, medicinom ili pravom.

Išli smo u škole i mi, naravno. Uglavnom smo ih i završili. Ali nikome od nas na diplomi ne piše ono što jesmo, prevodilac, kao što našem automehaničaru i vodoinstalateru na svjedodžbi piše da su automehaničar ili vodoinstalater.

Vrijedni član ovoga Društva kojega smo ove godine izgubili, naš nezamjenjivi Sead Muhamedagić, u svojoj poruci za Međunarodni dan prevodilaca 2014. već je upozorio na taj čudnovati »nedostatak usustavljena studija traduktologije«. Prevođenje dandanas nije zastupljeno kao smjer ili specijalizacija na mnogim filološkim studijima u Hrvatskoj, kao da prevodilac može biti svatko tko koliko-toliko vlada nekim jezikom, kao da su gramatika i sintaksa dovoljne da bi se pohrvatilo Bibliju ili Dantea. E pa nisu, gramatika i sintaksa nisu ni približno dovoljne i prevođenje je, kao što svi članovi našega Društva znaju, mnogo više od poznavanja barem dvaju jezika. Ali začudo, još je vrlo rašireno mišljenje, pa i među intelektualcima, da složenu prevodilačku vještinu ne treba posebno učiti.

Sada kad smo postigli da imamo svoj dan i da se slavi naša dična prošlost, da se prepoznaje naš sadašnji i svakodnevni doprinos životu ljudskih bića na Zemlji, možda je napokon došlo vrijeme da počnemo više misliti na školovanje budućih kolegica i kolega; umjesto da pokleknemo pred napasti samosažalijevanja, za koje prevodilačka profesija uvijek nudi sijaset razloga, gorljivo zauzimanje za pomladak donijet će nam slađe plodove. Samo »usustavljeni studij«, o kojemu je govorio Sead, omogućit će budućim prevodiocima da budu bolji od nas, jer tako će im i biti bolje nego nama, u toj pustinji kojom se bosi probijamo preko užarenih riječi.

Sretan nam Dan prevodilaca!

Snježana Husić

članica Društva hrvatskih književnih prevodilaca