Pregled novosti

Dalibor Joler - godišnja nagrada Josip Tabak za 2022.

Prijevod knjige Ive Pilara Južnoslavensko pitanje i svjetski rat

Dalibor Joler jedan je od rijetkih književnih prevoditelja koji ima i održava vlastitu mrežnu stranicu. Preglednu, informativnu, korisnu - iznimno pohvalan dodatni napor. Na njoj uredno poslagane, u jednakome formatu, kronološkim slijedom predstavlja vlastite prijevode. Tako se ondje, zasad na drugome mjestu, nalazi i stroga, asketska naslovnica knjige Ive Pilara Južnoslavensko pitanje i svjetski rat. Okružena je živopisnijim omotima fikcionalnih i nešto rjeđih popularno-znanstvenih djela, među koje se nevino, nalik romanu, sakrila i prijevodno teška Bogdalova znanstvena knjiga Europa je izmislila Cigane. U najdonjemu redu ove knjižne procesije nalaze se Osmojezični enciklopedijski rječnik i važni njemačko-hrvatski rječnik, među germanistima kolokvijalno zvan Znika-Kokoruš, na kojima je Dalibor Joler surađivao. Od te palete raznolikih tematika i naslova, ali i njegova pedagoškog rada, prevođenja za Ministarstvo unutarnjih poslova i suradnje s Institutom za hrvatski jezik i jezikoslovlje, autor izvornika, suizdavači, Institut „Ivo Pilar“ i Školska knjiga te svakako čitatelji imali su i imaju značajne koristi, zapravo bi bilo točnije i pravednije govoriti o blagodatima.

Naime izvornik, sada u javnoj domeni, jer Ivo Pilar umro je na nesretan način 1933., prevoditelja ima čime zastrašiti. Kao prvo prijeti s 830 stranica, koje se u hrvatskome izdanju doduše stisnu na 656, ali i to je godinu do dvije dana bolova u leđima i zglobovima ruku, popraćenih iritacijom očiju i povremenim glavoboljama. Kao drugo donosi povijesno-političko-kulturnu panoramu kakvu srećemo kod pojedinih autora iz doba oko 1920., kada se solidno znanje latinskoga i grčkog u intelektualnim krugovima podrazumijevalo, a rupa u svjetskoj lektiri i pravnome pojmovlju nije smjelo biti. Da bi se takvome znanju danas prevodilački uspješno odgovorilo, potrebno je usvojiti najbolje od svih svjetova - ozbiljno gimnazijsko i fakultetsko obrazovanje iz predelektroničkoga doba i sposobnost baratanja svim suvremenim izvorima, uz mnogo samoprijegora, dakako. Upravo to ima Dalibor Joler. I treće, možda i najzagonetnije što donosi Pilarova knjiga, jest bogat, precizan i kompleksan njemački jezik. Postojeće biografije govore doduše o ukupno pet do šest godina njegova boravka i studija u Beču, no i dalje nije jasno kako to može biti dovoljno za ovu razinu jezične kompetencije. Moguće je i vjerojatno da je Pilarov tekst prošao proces lekture i redakture prije objave, ali i u tu je fazu morao donijeti nevjerojatno visoku jezičnu razinu kao osnovu za taj postupak.

Ono što me je pri čitanju prijevoda kolege Jolera zaista zadivilo vještina je kojom je pogodio Pilarov izričaj. S tim da mu to uopće nije bila osnovna zadaća. Izdavači bi vjerojatno bili zadovoljni i time da je samo točno i potpuno prenio sadržaj Pilarova teksta, jer to je bio cilj, a stilske i estetske komponente tek dodatna boja, neka vrsta bonusa. Upravo zbog te razlike između prenošenja sadržaja standardnim hrvatskim jezikom i pogotka u esenciju stila, ovaj prijevod zaslužuje pozornost književnih prevodilaca i našu godišnju nagradu. Navodim posve nasumce odabrano mjesto: „Pa ipak, moramo istaknuti da slabu političku darovitost također smatramo rasnom posebnošću Slavena, a njezini uzroci leže u Slavenima svojstvenoj prevlasti osjećajnoga života nad misaonim te odveć jakoj podložnosti trenutačnome dojmu. No, ne treba smetnuti s uma da je ta rasna posebnost još bitno naglašenija njihovim položajem seljaka na ljestvici zanimanja.“

Ono odlično ilustrira prethodne, pomalo općenite i nejasne navode o naravi Jolerova majstorstva. Čitajući gornje rečenice, ali i bilo koje druge iz ove opsežne knjige, jasno vidimo stotinu godina staru knjigu, požutjelih stranica, no postavimo li pitanje kako je nanesena ta patina, teško ćemo na njega odgovoriti. U tekstu nema arhaizama, devetnaestostoljetnih izraza niske frekvencije, izumrle morfologije, neobičnih inverzija ili kićene sintakse. Svaka raščlamba pokazat će leksičke elemente sadržane u suvremenim rječnicima i jezičnim savjetnicima, gramatičke strukture odgovarajuće važećim normama. Jolerova je povijesnost neizmjerno suptilna i čini razliku između solidnog prevoditelja i onoga koji zaslužuje važnu nagradu.

Taj doseg gotovo da zasjenjuje onaj drugi, očekivaniji, ali već i sam po sebi vrijedan isticanja i nagrade. Knjiga naime barata golemim brojem zemljopisnih, etnoloških, povijesnih, pravnih, ekonomskih, vojnih i drugih pojmova, kojih ni na jednoj stranici nema manje od dvadesetak, a na mnogima ih ima i više. Pomnoženo s brojem stranica to je više od dvanaest tisuća, pa da ih se dio i ponavlja, zbog čega ćemo ovu brojku prepoloviti, govorimo o više tisuća traženja, odluka, jer mnogi od tih pojmova imaju više hrvatskih ekvivalenata. Neki su točniji, ali današnjem čitateljstvu slabo razumljivi, neki su pitanje jezičnoga registra, neki posve ravnopravni, samo s drukčijom raspodjelom dobitaka i gubitaka u transferu. Odluke, odluke. Otud ona u uvodu spominjana glavobolja, nije mišljena kao prazna hiperbola.

Na kraju istaknimo još jedan aspekt ovoga teksta, iako je implicite sadržan i u prethodnome dijelu prikaza: kolega Joler rabi lijep, bogat, sadržajan, čvrsto povezan i jasan hrvatski jezik, silno potreban u ovo doba nerazumijevanja značenja riječi, raspada frazeologije, uvenuća leksike i sušenja sintakse. Bez obzira hoće li to postići neki mjerljiv učinak, mi prevodioci dužni smo javni prostor puniti, pa i bombardirati takvim jezičnim izrazom, jer stojimo na posljednjoj crti obrane ovoga malog jezika, koji za stotinjak godina može izumrijeti jednako lako kao i njegovi govornici. I za to je Dalibor Joler zaslužio nagradu na kojoj mu od srca čestitamo.

Andy Jelčić