Pregled novosti

U Ukrajini 2026. knjige gore. Doslovno.

Književna prevoditeljica Cécile Deniard provela je dva tjedna u Ukrajini kako bi uime CEATL-a pružila podršku kolegama. Ondje je sredinom rujna sudjelovala na festivalu BookForm u Lavovu te potom otputovala u Kijev na susret s drugim sudionicima u knjižnom lancu. Njihova energija, kreativnost, ali i potreba za solidarnošću koja je često iskazivana tijekom susreta potakli su je da napiše ovaj prilog.

Tekst i fotografije: Cécile Deniard

2. listopada 2026.

Ukrajinci pišu, prevode, objavljuju i čitaju pod bombama, da ostanu slobodni

U Ukrajini 2026. godine knjige gore. Doslovno. Osam milijuna djela spaljeno je 1. kolovoza u bombardiranju logističkog centra u Harkivu. Smješten trideset kilometara od granice, taj grad, povijesno središte tiskarstva, nalazi se na prvoj liniji ruske vojne agresije.

Čitavog su ljeta napadi na njegove tiskare i skladišta izazivali poremećaje u knjižnom sektoru, a Ukrajinski institut za knjigu broj uništenih knjiga procjenjuje na trinaest milijuna, odnosno na trećinu godišnje proizvodnje. Mnoge manje izdavačke kuće tu su izgubile sve svoje zalihe, a u nekim je regijama nedostajalo i udžbenika za početak školske godine.

Od velike invazije 2022. godine, knjige dakako nisu bile pošteđene: ukrajinski PEN procjenjuje da je sedamsto knjižnica potpuno ili djelomično uništeno; PEN isto tako, zajedno s čitavim nizom partnerskih organizacija, odaje počast umjetnicima i kulturnjacima koje je ubila Rusija.

No posljednjih su mjeseci zaredale katastrofe. Udar 14. lipnja zapalio je krov kijevskog Arsenala, koji je dva tjedna prije toga ugostio međunarodni sajam knjiga (i delegaciju Francuskog instituta).

Sajam starih knjiga pogođen je raketom 16. kolovoza; od antikvarskih štandova ostale su samo pocrnjele konstrukcije i gomila pepela. Svakodnevna bombardiranja glavnoga grada tjednima su paralizirala društveni život. Festival Knyžkova Krajina (Knjigozemska), veliko popularno okupljanje koje se trebalo održati u Izložbenom parku, moralo je biti odgođeno za proljeće, kao i Festival knjige za djecu i mlade u Arsenalu.

Tim izazovima pridružuju se naravno i sve poteškoće koje paraliziraju cjelokupno ukrajinsko gospodarstvo: manjak radne snage, inflacija, nestanci struje, nemogućnost grijanja… Svi strahuju od nadolazeće zime.

Književnost i borba za slobodu

Ne može se sa sigurnošću reći je li izdavaštvo namjerno bilo cilj, no ovi tragični događaji bolan su podsjetnik na činjenicu da su ukrajinski jezik i ukrajinski pisci već stoljećima žrtve progona, u Ruskom Carstvu, a zatim i u Sovjetskom Savezu. Pitanje knjige i kulture nije nevažno u nastojanju Putinova režima da ospori autonomiju Ukrajine, pa i po cijenu uništenja zemlje.

U 19. stoljeću književnost je bila sama srž pokreta za afirmaciju ukrajinskog identiteta, s velikim imenima kao što su pjesnik Taras Ševčenko ili spisateljica i prevoditeljica Lesja Ukrajinka. Posljednjih godina rat je doveo do ponovnog otkrića pisaca „Strijeljanog preporoda“ iz 1920-ih i 1930-ih ili pjesnika poput Vasylja Stusa koji je 1985. umro u gulagu. 

I danas pisci visoko podižu zastavu otpora: pjesnici koji pišu na prvim borbenim linijama (Sergij Žadan, Artur Dron); filozofi i esejisti (Volodymyr Jermolenko, Tetjana Ogarkova); ili pak Viktorija Amelina, ubijena netom nakon što je objavila dnevnik okupacije kolege pisca Volodymyra Vakulenka, kojeg su ubili Rusi. To su tek neka od mnogih imena koja su poveznica za sve koji žele ostati slobodni da mogu ispričati svoje priče, reći ih jedni drugima ili ostatku svijeta i, ne manje važno, nekako se izvući. Fantasy je, kao i u mnogim drugim zemljama, u punom zamahu!

Izvanredna vitalnost ukrajinskog svijeta knjiga

Zadivljuje sposobnost snalaženja Ukrajinaca suočenih s agresijom koja ne posustaje. Rusi bombardiraju naša velika skladišta u Harkivu? Onda ćemo ih raspršiti i povezati manje skladišne lokacije. Naš festival ne može se održati u Izložbenom parku? Onda ćemo raspodijeliti susrete na više knjižnica i drugih kulturnih centara.

Takva otpornost i solidarnost zadivljuju tim više što je Ukrajina još uvijek mlada književna zajednica. Naime, premda zemlja ima dugu i bogatu književnu povijest i premda je neovisnost izglasana 1991. pokrenula obnovu, pravi lom zbio se 2014. s Revolucijom dostojanstva, ruskom okupacijom Krima i s početkom rata u Donbasu. Došlo je do pravog buma izdavaštva; Ukrajinci okreću leđa knjigama na ruskom, žele pisati, prevoditi, čitati na ukrajinskom, prisvojiti natrag vlastitu povijest i predstaviti je svijetu.

Zato su se organizirali, okupili, stvarajući ili razvijajući velike elektronske kulturne medije kao što su The Ukrainians ili Chytomo; festival Arsenal knjiga povezao se s inozemstvom i tek su 2016./2017. osnovani Ukrajinski institut za knjigu i Ukrajinski institut (koji se bavi promocijom ukrajinskog jezika i kulture u inozemstvu). Uglavnom, velik dio ključnih aktera, koji danas oblikuju kulturni krajolik, bili su tek u povojima kad je 2020. nastupio COVID-19, a potom i velika invazija 2022.

Ukrajinci i njihov knjižni lanac opstali su. Zahvaljujući vlastitoj kreativnosti i snažnoj volji da ne umru.

Donekle i zahvaljujući solidarnosti književne zajednice i europskoj pomoći kroz programe kao što je House of Europe što ga je pokrenuo Goethe Institut. Frankfurtski sajam 2022., nezaobilazno stjecište svjetskog izdavaštva, besplatno je ugostio ukrajinski štand i odonda Sajam i njegovi institucionalni i profesionalni partneri snažno podržavaju Ukrajinu i omogućuju joj da u Frankfurtu nudi sve bogatiji i posjećeniji program.

Ukrajina sad želi osigurati sredstva da bude pozvana kao počasni gost 2030. pa osnažuje svoju prisutnost i međunarodnu umreženost zahvaljujući javnoj politici i inicijativama poput platforme INDEKS; dok udovoljavaju najhitnijim trenutnim potrebama, Ukrajinci istovremeno nikad ne prestaju planirati buduće korake.

Poduka iz hrabrosti i solidarnosti

Sredinom rujna na Forumu knjiga u Lavovu, rat je svud uokolo i u svim mislima, no program je svejedno ambiciozan: obnovljeno partnerstvo s britanskim festivalom Hay, 300 profesionalnih događanja i brojna publika, 15.000 posjetitelja. Netaknuta je i radost susreta i razgovora o književnosti na terasama kafića toga grada austrougarske arhitekture. Prvi je put objavljen E. M. Forster na ukrajinskom; ponovno se prevodi Heinrich Böll kako bi se njegovo djelo oslobodilo jarma sovjetske cenzure. Knjižara Sens otvara svoja vrata u nekadašnjem kinu.

Njihova knjižara u Kijevu, najveća u zemlji, otvorena je u veljači 2024. i postala je simbolom kulturnog otpora. Nalazi se na nekoliko koraka od Trga neovisnosti, zvanog Majdan, i postala je pravo „utočište“, mjesto za odmor i okrepu, za sastanke, događanja, gdje je zimi moguće ugrijati se. I, da, kupiti knjigu. Jer tržište se znatno oporavilo nakon šoka invazije i održalo se – usprkos svemu. 

Volia (ukr. Volja) ime je književnih nagrada čije je osnivanje ljetos najavilo ukrajinsko Ministarstvo kulture.

Volia je lijepa riječ bez pravog ekvivalenta u francuskom jeziku. Može se prevesti i kao volja, ali i kao sloboda. Označava onu životnu snagu u kojoj se Ukrajinci žele prepoznati i koja ih tjera na akciju kad su suočeni s poteškoćama.

Jer biti slobodan i ostati slobodan stvar je odabira. Ukrajinskoj književnoj zajednici potrebna je podrška, naročito nas Europljana; ali i o tome, kao i o mnogočemu drugom možemo štošta naučiti od Ukrajinaca.