Tatjana Paić-Vukić: Godišnja nagrada Dinku Telećanu
Obrazloženje Godišnje nagrade „Josip Tabak“ Društva hrvatskih književnih prevodilaca Dinku Telećanu
za najbolji prijevod publicistike u 2025. godini
(Annemarie Schimmel, Mističke dimenzije islama, Sandorf, Zagreb, 2025.)
Djelo njemačke orijentalistice Annemarie Schimmel Mističke dimenzije islama, objavljeno 1975. godine, uživa status do danas nenadmašenog klasika literature o islamskom misticizmu, sufizmu. Tu opsežnu sintezu, koja u hrvatskom prijevodu Dinka Telećana obuhvaća sedamsto stranica, autorica je napisala na temelju izučavanja sufijskih tekstova koje je čitala na izvornim jezicima, kao i vlastita iskustva života u Turskoj i Pakistanu, gdje je često prisustvovala derviškim obredima. Njezina suživljenost s muslimanskom kulturom i duhovnošću nije nailazila na odobravanje u njemačkim akademskim krugovima šezdesetih godina prošloga stoljeća, u kojima je izučavanje islama bilo snažno obilježeno orijentalizmom, pa ju je to stajalo predavačkog mjesta na Sveučilištu u Marburgu. Otada je sve do umirovljenja predavala na Harvardu i napisala više od sedamdeset knjiga. Od njih je na hrvatskome prije izlaska Mističkih dimenzija islama bila objavljena samo jedna, Isus i Marija u islamskoj mistici, u nadahnutom prijevodu Seada Muhamedagića.
Među zapadnim orijentalistima koji su istraživali sufizam Annemarie Schimmel ističe se jedinstvenim spojem erudicije, uživljenosti u predmet proučavanja i pripovjedačkoga umijeća, zahvaljujući kojemu njezin znanstveni tekst čitamo i kao književno djelo. Ona katkada s čitateljem dijeli i svoja sjećanja, pa tako naprimjer kaže: „Proljeće je uvijek bilo omiljena tema perzijskih i turskih pjesnika, ali bujnost i razigranost brojnih Rūmījevih proljetnih pjesama mogu u potpunosti cijeniti samo oni koji su doživjeli kako se, u nagloj provali i buknuću, golema ravnica Konye prekrije zelenilom nakon proljetne oluje, kada ruže procvatu i dafin se rastvori i ispuni zrak snažnim miomirisom.“ Ova rečenica dakako ne govori samo o autoričinu, nego i o prevodiočevu umijeću. Plodni prozaist, putopisac, pjesnik i prevodilac Dinko Telećan knjigu je preveo tako da je čitamo s užitkom i lakoćom, no njegov posao nije bio nimalo lak. Trebalo se izboriti s mnoštvom specifičnih naziva za pojedine stupnjeve i duhovna stanja na stazi koja sufije vodi spoznaji Boga i pronaći odgovarajuće hrvatske nazive za pojmove iz islamske teologije i filozofije. Taj bi pothvat bio zahtjevan i stručnjaku iz područja islamskih studija. Čitajući knjigu zastajala sam zadivljena prevodiočevim izborom riječi i načinom na koji je prenosio različite stilske registre. Precizan je ondje gdje autorica izlaže znanstvene spoznaje, zaigran i domišljat u pripovijestima i anegdotama o životima sufija, a u prepjevima stihova očituje se njegov pjesnički dar. Posebnu boju prijevodu daje poneki turcizam, pa ćemo tako u knjizi susresti dušmane i meleke i možda naučiti neke nove riječi kao što je dunjaluk, kako bosanski muslimani nazivaju ovaj svijet. Posve je opravdano u prijevod knjige takve tematike s mjerom unijeti riječi udomaćene na nama bliskim prostorima na kojima sufizam živi još od osmanskog doba. Zahvaljujući Telećanovom prijevodu, djelo Annemarie Schimmel zaživjelo je u nešto više boja i nijansi u odnosu na engleski tekst, no to ne govori o nevjernosti izvorniku nego o prevodiočevoj umješnosti i bogatstvu njegova jezika. Zato mi je iznimno drago što se mnogim pohvalama i nagradama koje je Dinko Telećan dobio za svoj prevodilački rad pridružuje i nagrada „Josip Tabak“ za najbolji prijevod publicistike u 2025. godini. Ovo obrazloženje potpisujem kao zahvalna čitateljica i laureatu od srca čestitam.
Tatjana Paić-Vukić