Pregled novosti

Obrazloženje godišnje nagrade

Josip Tabak za najbolji prijevod književnosti za djecu i mlade

Andi Bukvić Pažin

za prijevod romana Ogromno okno Lemonyja Snicketa

Obrazloženje za nagradu obično bi trebalo uvjeriti stručnu i širu javnost u to da je nagrada dodijeljena vrsnoj prevoditeljici važne knjige koju je bilo tako iznimno teško prevesti da nadilazi druge u istoj kategoriji. No, kad je riječ o nagradi za dječju književnost, tu mnogi uzdahnu i vrte očima jer se i dalje uglavnom smatra da dječju književnost može prevesti svatko, obično netko tko to ionako radi da ima svojim „mališanima“ što čitati, a bome i nije teško jer je sama ta književnost, da ne miješamo metafore, dječja igra i što se tu ima nagrađivati. Ako ovo slušate ili čitate uvjereni u točnost takvog mišljenja, razočarat ćete se – i možda je bolje da tu prekinete i odete se baviti nečim drugim. Bit će vam jednostavno preteško prihvatiti da je prijevod koji danas nagrađujemo jednostavno dobro napisana književnost. Ako ipak nastavite, sjetite se ovoga upozorenja prije nego što vam se otme posprdni uzdah.

Žao mi je, naime, što vam moram reći da je ovaj serijal jezično i stilski vrlo pomno osmišljen. Kroza sve se knjige provlače aliteracije, igre riječima, spomen likova i motiva iz svjetske književnosti i takozvani understatement – što na ovome mjestu znači pristojno, suptilno i nenametljivo izražavanje o temama koje izazivaju burne emocije, a posebno ih je teško prevesti u našu južnjačku, mediteransko-balkansku kulturu koja je sva u hiperboli – a sve to da bi se opisala teška i, jelte, nesretna sudbina troje siročića Baudelaire.

Zatim je sve to skupa vrlo nezgodno jer je knjigu čiji prijevod nagrađujemo k tome prevela vrlo istaknuta prevoditeljica. Neki bi rekli da nema smisla da je predstavljamo jer da tko ne zna Andu Bukvić Pažin, lektoricu na Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, audiovizualnu prevoditeljicu, blogericu, moderatoricu, književnu kritičarku te društvenim Tabakom i državnim Velikanovićem nagrađivanu književnu prevoditeljicu a i višegodišnju članicu prošlih upravnih odbora DHKP-a te književnu teoretičarku. No čak se i u njezinom slučaju katkad uzvrpolje neka gmazja gnijezda koja se snebivaju što ona ne prevodi kakbogzapoveda – citiram: „Zašto takav prijevod naslova. Nemojte to tiskati, mijenjajte naslov. Reptile room ne može biti jednostavnije za prevesti… Strašno.“ – pa ipak valja reći da Anda Bukvić Pažin ovome serijalu, a bome i knjizi Ogromno okno koju nagrađujemo, pristupa jednako učeno, pomno, ozbiljno i studiozno a bome i talentirano i kreativno kao i prijevodu dnevnika Virginije Woolf, Velikanovićem nagrađenom romanu Eimer McBride Manji smo boemi ili, sad već klasiku njemačke književnosti za mlade, Tabakom nagrađenom Čiku Wolfganga Herrndorfa, pa ujedno obavi i onaj dio koji književna teoretičarka i kritičarka dr. Nataša Govedić nalaže svim prevoditeljima, a to je da napišu tekstove i o knjigama koje prevode te o svojem postupku i umijeću. Stoga ću ovdje citirati samu autoricu prijevoda, koja o tekstu Lemonyja Snicketa kaže sljedeće:
„Niz nesretnih događaja nam, osim staromodno napete priče s elementima gotičkog romana, noira i viktorijanske drame donosi nevjerojatno uzbudljiv jezični univerzum. Mikrorazine ritma i rečenice, gradnja fabule u odličnom omjeru humornog pripovijedanja i dijaloga nisu zanemarivi, ali fascinantan je način na koji Snicket imenuje sastavnice svog anakronog, hiperrealnog svijeta: plačne pijavice žive u Jecavom jezeru, a virdžinijska vulfica je zmija koja se ni pod kojim okolnostima ne smije naći u blizini pisaćeg stroja […] u atlasu u Snicketovom svijetu pod slovom K naći ćete Kišni kuk, Klenovu drȁgu, Klisuru klinčića, Kristalni škoj i, naravno, Kvarnu kavernu u koju se skrila teta Jozefina. Tragovi čitanja odraslog pisca su kao mrvice Ivice i Marice posute po tekstu, i uzbudljivo je skupljati ih: u drugom nastavku, zlikovac Stefano želi oteti djecu i otploviti s njima na Prosperu; u trećem je teta Jozefina koja ime i karakter posuđuje iz zadnje pripovijetke koju je Franz Kafka ikada napisao, dok u četvrtom nastavku radnika u pilani kojemu je slomljena noga hitno otprave u Memorijalnu bolnicu Ahab…“ itd.

I nakraju, onaj posprdni uzdah bit će vam teško suspregnuti kad čujete – zato se sad pripremite – da je serijal već u svom književnom obliku doživio planetarni uspjeh, prodan u više od 60 milijuna primjeraka na mnogim jezicima, te pretvoren u filmove, televizijski serijal, video i društvene igre. U Hrvatskoj je izlazio početkom 2000-ih, ali je zbog niza nesretnih događaja izdavačka kuća propala, pa bi se moglo reći da je, inače vrlo uspješan i omiljen serijal, tako doživio prilično poguban početak. Dvadeset godina poslije izdavačka kuća Bodoni objavljuje Niz nesretnih događaja iznova, u novom prijevodu Ande Bukvić Pažin, kojoj Društvo hrvatskih književnih prevodilaca ovime dodjeljuje godišnju nagradu za najbolji prijevod za djecu i mlade za četvrti nastavak Ogromno okno. Poželimo im svima skupa bolju sudbinu!

Lara Hölbling Matković

U Zagrebu, rujan 2026.