Pregled novosti

Obrazloženje godišnje nagrade „Josip Tabak“ Tomislavu Kuzmanoviću za najbolji prijevod poezije u 2025. godini, za prijevod zbirke Averno Luise Glück

Poezija je slika.

Poezija je ritam.

Čitatelji poezije razlikuju se, među ostalim, i po tome bi li, da moraju, radije odustali od slike ili od ritma.

Ali zašto odustati i od čega? Baš u poeziji – odustati?

U prijevodu, međutim, uvijek pregovaramo s izvornikom, pa samim time ponekad i odustajemo. (O odustajanju od rime u prijevodima ovdje nećemo govoriti, ono se već dobrim dijelom i u izvornoj poeziji dogodilo u dvadesetom stoljeću).

Nobelovom nagradom ovjenčana američka pjesnikinja Louise Glück (New York, 1943. – Cambridge, Mas., 2003) u svojem se pjesničkom opusu ni ritma ni slike odrekla nije.

Poezija je riječ.

Poezija je misao.

I ova prividna opozicija pojavljuje se u unutarnjim rekcijama čitatelja poezije.

Louise Glück u svojem opusu ni od riječi ni od misli nije odustala. Jer kod nje to dvoje nikada nije u opoziciji. Riječ nikada nije puki ornament misli, a misao se riječju vodi.

Pogledajmo sada ove dosada spomenute ključne pojmove zajedno -

riječ, slika, misao, ritam

i zapitajmo se što se od toga najlakše, a što najteže prevodi.

Možda će netko odmah reći: riječ. Ali prevodioci znaju da to nije posve točno. Riječi, naime imaju granice svojega značenja koje se ne poklapaju uvijek s granicama njoj slične riječi na drugom jeziku.

Slika, reći će netko drugi, ali i se u poeziji gradi od riječi, i od ritma.

Možda je misao najlakše prevesti, mogao bi reći neki čitatelj. Ali misao je u poeziji neraskidivo (i ne za svakoga na isti način) vezana za slike, riječi i ritmove koji su svakoga od nas formirali u djetinjstvu, preko mladosti, sve do takozvane zrelosti.

Mnogi ipak misle da je poezija ponajviše ritam, tek donekle sam po sebi, a mnogo više u sprezi s ostalim navedenim elementima – u toj sprezi nastaje ono što ju esencijalno dijeli od proze.

Ne odustati od ritma, slike, riječi, misli; ni od jednoga od toga, bila je zadaća Tomislava Kuzmanovića u prevođenju zbirke Averno (nazvane po kraterskom jezeru u blizini Napulja koje je u antici držano mjestom ulaska u onostrano) Louise Glück. I to mu je u prijevodu uspjelo.

Sve te komponente onoga što ovu poeziju čini vrijednom Kuzmanović je imao na umu te pustio da one prođu kroz njegovo pero.

Ne zaboravimo ovu, nekoć metonimiju pisanja, pustimo je da ostane kao metafora našega tipkanja, ali pokušajmo navedeno ilustrirati sljedećom usporedbom izvornika i Kuzmanovićeva prijevoda, drugim dijelom pjesme October:

Summer after summer has ended, Ljeto poslije ljeta došlo je kraju,

balm after violence: melem poslije boli:

it does me no good biti dobar prema meni

to be good to me now – sada mi ne znači ništa;

violence has changed me. okrutnost me promijenila.

Daybreak. The low hills shine Svitanje. Niska brda sjaje

ochre and fire, even the fileds shine zagasitožutom i vatrom, čak i polja sjaje.

I know what I see; sun that could be Znam što vidim; sunce koje bi moglo biti

the August sun, returning sunce kolovooza sada vraća

everything that was taken away- sve što je bilo oduzeto…

You hear this voice? This is my Čuješ li ovaj glas? To je glas mog uma;

mind's voice;

you cant't touch my body now. Ne možeš mi sada dodirnuti tijelo.

It has changed once, it has hardened, Već se jednom promijenilo, otvrdnulo,

Don't ask it to respond again. Ne traži od njega da opet odgovori.

A day like a day in summer. Dan kao dan usred ljeta.

Ewceptionally still. The long Nevjerojatno miran. Dugačke sjene javora

shadows of the maples

Nearly mauve on the gravel paths gotovo ljubičastosive na šljunčanim

stazama.

And in the evening, warmth. Night A predvečer, toplina. Noć kao noć usred

like a night in summer. ljeta.

It does me no good; violence has Sada mi ne znači ništa; okrutnost me

changed me. promijenila.

My body has grown cold like the Tijelo mi je postalo hladno poput ogoljelih

stripped fields; polja;

now there is only my mind, cautious sada mi ostaje samo um, oprezan i

and wary, nepovjerljiv,

with the sense it is being tested i osjećaj da ga se iskušava.

Once more, the sun rises as it rose Još jedanput, sunce izlazi kao što je

in summer; izlazilo ljeti;

bounty, balm after violence. Obilje, melem poslije boli.

Balm after the leaves have changed, Melem nakon što je lišće požutjelo, nakon

After the fileds have been harvested što su polja požeta i izorana.

and turned.

Tell me this is the future, Reci mi da je ovo budućnost,

I won't believe you. i neću ti vjerovati.

Tell me I'm living, Reci mi da živim,

I won't believe you. i neću ti vjerovati.

U Kuzmanovićevu prijevodu razvidno je kako on, na razini riječi, u hrvatskom pomno bira, poštujući granice razlika u semantičkim protezima između engleskog i hrvatskog (npr. englesko violence postaje dva puta okrutnost, ali dva puta bol) te, ne podređujući te riječi ritmu, svejedno ritam izvornika u hrvatskom ostvaruje (dovoljno je npr. pročitati dva puta ponovljeni stih Melem poslije boli.). U cjelini prevedene zbirke, a vidi se to i u citiranoj pjesmi Listopad, ritam je nosiva, ali nipošto mehanički shvaćena komponenta, pa oblikovane slike i izrečene misli također u cijelosti dopiru do hrvatskoga čitatelja (a to nipošto nije slučaj sa svim prijevodima poezije na koje možemo naići u hrvatskoj prijevodnoj književnosti).

Poezija Louise Glück iznimna je po tome što se u njoj razgovorni ton ne sudara s jednako važnim konfesionalnim te, ključnim za zbirku Averno, meditativnim tonom. Zahvaljujući prijevodu Tomislava Kuzmanovića, ta je poezija i u hrvatski književni kontekst ušla onako kako se u izvorniku pojavila – kao iznimna.

Iva Grgić Maroević