Pregled novosti

Branka Grubić rođena je 1946. godine. Osnovnu školu završila je u Donjem Miholjcu, u Zagrebu maturirala na IV. gimnaziji i diplomirala na Filozofskom fakultetu (grupa Filozofija–njemački jezik). Od 1970. do 1977. godine predavala je njemački jezik u Osnovnoj školi „August Harambašić“ u Donjem Miholjcu, a od 1977. do odlaska u mirovinu 2007. godine na Gimnaziji u Donjem Miholjcu predavala je filozofiju, njemački jezik, logiku i etiku. Prevođenjem se počela baviti 1996. godine. Do sada je prevela stotinjak naslova, a najradije izdvaja sljedeće: Noćni leptir – izbor novela Hermanna Hessea, Mala pariška knjižara i Svjetla juga Nine George, Sol zemlje i Bog i svijet Josefa Ratzingera, Atlas seksualnosti Erwina J. Haeberlea, Hamlet for You Sebastiana Seidela, Novela o šahu i novele Dvadeset četiri sata u životu jedne žene i Leporella Stefana Zweiga, Putovanje naših gena Johannesa Krausea, Na zapadu ništa novo E. M. Remarquea, Tajni život duše Sabine Wery von Limont, Kradljivac kave Toma Hillenbranda.

Članica je Društva hrvatskih književnih prevoditelja od 2018. godine.

S Brankom Grubić razgovarala je Vedrana Gnjidić.                                                    

1. Možete li izdvojiti neke od prijevoda iz Vašeg prevoditeljskog opusa koji su

Vam bili posebno izazovni, ili neke za koje Vam je iznimno drago da ste ih upravo Vi

preveli? Postoji li i neki prijevod koji Vam nije ostao u najboljem sjećanju?

Pripovijetke Hermanna Hessea i Stefana Zweiga prevodila sam s posebnom posvećenošću, ljubavi i strahopoštovanjem i zahvalna sam urednicima na tome što su mi iskazali povjerenje tim zadatkom.

Ne mogu reći da mi je i jedan prijevod ostao u lošem sjećanju. Zadovoljna sam sa svime što dobijem za prijevod jer mi je sada veoma teško zamisliti da ništa ne radim. Naravno da ne prilazim svemu s jednakim entuzijazmom, nisam ljubitelj knjiga o samopomoći ili onih iz popularne psihologije. Najviše volim prevoditi romane i kratke priče.

2. U čemu su najveće razlike prevođenja danas i prevođenja onda kada ste Vi počinjali svoj prevoditeljski rad? Kako je bilo prevoditi bez pomoći interneta? Je li se s vremenom promijenio i način na koji Vi prevodite? Služite li se novim tehnologijama ili ste ostali vjerni rukopisima i ukoričenim rječnicima i enciklopedijama?

Ja sam počela prevoditi prije dvadeset osam godina. Tada je već postojao internet i zapravo ne mogu zamisliti koliko je prije bilo teže prevoditi. Na internetu mogu pronaći svaki grad, ulicu, kuću, muzej, sliku, krajolik, osobu, biljku, neobičan predmet i događaj koji se spominje ili opisuje u tekstu i onda znam da neću pogriješiti i napisati bilo što. Rječnici su također dobri, najčešće koristim rječnik sinonima i idioma, ali to ne znači da se ne služim i onima ukoričenima – posebno volim Wahrigov njemačko-njemački rječnik koji mi je darovao brat kad sam počela studirati i bez kojega bi mi studij sigurno bio veoma težak. Kad je u pitanju hrvatski jezik, služim se gramatikama i pravopisima hrvatskog jezika.

3. Kakvo je Vaše mišljenje o komunikaciji autora i prevoditelja – je li takav kontakt

potreban (ukoliko se radi o živućim autorima)? Jeste li bili u situaciji u kojoj ste

poznavali autora i je li to na neki način utjecalo na Vaš odnos prema prijevodu?

Mislim da je dobro kad prevoditelj može komunicirati s autorom u slučaju nekih nedoumica. Ja sam imala susret s autoricom na promociji knjige koju sam prevela. Naš razgovor bio je ugodan, iako me ona diskretno upozorila na jednu riječ koju sam po njezinu mišljenju trebala prevesti drukčije. Nekoliko puta sam se e-mailom obraćala autorima i dobila željena objašnjenja. Velika je to stvar jer se na taj način mogu izbjeći slobodne interpretacije izvorne rečenice ili čak improvizacije onoga što možda nismo do kraja razumjeli.

4. Prevoditelj je, prije svega, čitatelj teksta koji prevodi. Jednom ste prilikom izjavili da

najviše volite prevoditi kriminalističke romane - je li to zato što Vam najviše odgovaraju kao čitateljici, zbog dinamične radnje i neizvjesnosti smjera njezina odvijanja? Koji Vam je kriminalistički roman među Vašim prijevodima bio najzanimljiviji? Postoje li autori kriminalističkih romana s njemačkog govornog područja za koje možete reći da biste rado preveli još koji njihov roman, kao što ste u nizu preveli nekoliko romana autorice Nele Neuhaus?

Doista volim prevoditi kriminalističke romane, to je moj omiljeni žanr. Rano sam počela odlaziti u kino, s majkom koja nije propuštala ni jedan film. Odrasla sam uz francuske kriminalističke filmove i romane s kioska. Mislim da se time može objasniti moja ljubav prema krimićima. Zanimljivo ih je prevoditi, a nije ni previše zahtjevno. Osim romana koje ste naveli u pitanju prevela sam i roman Toma Hillenbranda Kradljivac kave te još jedan od istog autora, koji još nije objavljen. Čisti užitak!

5. Također iz perspektive prevoditelja kao čitatelja, zna se dogoditi da nas u knjizi koju

prevodimo određena rečenica ili ulomak zaista natjeraju da zastanemo i da imamo dojam kao da su napisani za nas u onom trenutku u kojem ih čitamo, primjerice, u djelima Nine George ili u djelima poput Tajnog života duše Sabine Wery von Limont, ali i u sasvim drugačijim žanrovima. Postoji li neki ulomak ili rečenica koje ste pročitali u nekome od svojih prijevoda, a koji su Vas se posebno dojmili ili Vam ponudili riječi za nešto što do tada niste znali kako opisati?

Često prepoznajem sebe u onome što čitam. Čak mislim da bih i ja to upravo tako napisala, naravno, kad bih znala. Kad bih bila spisateljica, a ne samo čitateljica i prevoditeljica. Najviše od svega dira me poezija, ta zgusnuta misao koja pršti od istine, strasti i ljepote.

Katkad imamo rijetku sreću da otkrijemo neki svoj nepoznati dio: u knjizi, u pjesmi. Rijetko kad u zrcalu. A veoma često u drugim ljudima. Cijelo, neotkriveno područje. Krajolik osjećaja. Melankoličnu ravnicu. Brdo od straha kojeg nije bilo nikad prije i koje se više nikad neće pojaviti, sposobnost radovanja, brže razmišljanje, požudu, tako čistu i stvarnu, živu i veliku. Vidimo kako ti nepoznati, naši krajolici izranjaju iz mora i čini nam se kao da smo do tada živjeli okrenuta lica prema zidu. Novi, stari otoci ostaju, ako ostane čovjek koji ih je izmamio. A tonu, ako on ode. (Nina George: Das Bücherschiff des monsieur Perdu).

6. Čitate li prijevode mlađih generacija? Što mislite koje su prednosti, a koji nedostaci rada mlađih prevoditelja (možda i u usporedbi sa starijim generacijama)? Biste li novim

generacijama književnih prevoditelja mogli uputiti nekoliko rečenica kojima biste saželi ono čime se vodite kada prevodite neko djelo?

Čitam prijevode mlađih prevoditelja. Ne mislim da su mlađi prevoditelji u prednosti pred starijima, niti da su na bilo koji način zakinuti. Savjete ne dajem rado, niti ih volim primati. Vjerujem u čovjekov razum i poštenje u radu, vjerujem da svatko želi dati ono najbolje od sebe i da se želi neprestano usavršavati. Ni mlađi ni stariji ne mogu izbjeći pogreške, ali uče. Za dobar prijevod treba imati dovoljno vremena. Voljela bih kad bi svi oni koji sudjeluju u stvaranju knjige doista bili svjesni težine i zahtjevnosti prevodilačkog rada.